Zaboravljena ostrva kojih nema ni na kartama
U 21. vijeku nema mnogo izolovanih mjesta, ali jedno od tih rijetkih mjesta je Sent Kilda, koje se smjestilo u Atlanskom okeanu, 64 kilometra zapadno od skupa ostrva Hebrida
Riječ je o skupu ostrva koje pripada Škotskoj, ali toliko je udaljeno da ga često izostavljaju s karata Velike Britanije, Evrope i svijeta.
S obzirom na to da ne postoji niti na kartama, čudno je što je čak do 1930. godine bilo naseljeno. Postoje dokazi o tome da je ljudska noga njime kročila još prije sedam hiljada godina. Tuda su prolazili i Vikinzi tokom svojih podviga u 9. i 10. vijeku.
U 17. vijeku populacija je brojila 180 ljudi, a na njih tako malo bile su čak tri kapelice. Zato se vjeruje da su davno ovdje živjeli monasi.
Sent Kilda izolirana je lokacija i ne privlači puno posjetioca. Ipak, tu se formirala najveća kolonija ptica u sjeveroistočnom Atlantiku. Ovdje ih je više od milion, poput ugroženih bluna, sjevernih brunica i drugih. Sreća za njih osrtvo je nenaseljeno već gotovo 90 godina jer oni koji su prije ovdje živjeli, preživljavali su na pticama. Jeli su ih, ali i prodavali.
Zadnji stanovnici ostrvo su napustili prije gotovo 90 godina.
Hirta, najveće ostrvo arhipelaga, jedini je koji je nekad bio naseljen, a danas je dom grada duhova. Jedini način za dolazak tamo jest brodom, a prognoza vam mora biti izrazito naklonjena. Litice Hirte najveće su od svih ostrva u Ujedinjenom Kraljevstvu, a uzdižu se 427 metara iznad mora.
Dokaz da su nekad ovdje postojali mještani jest napušteno selo s 40 kamenih kuća iz sredine 19 .vijeka, ukopanih metar u zemlju zbog izolacije koja je preko potrebna u oštrim vremenskim uslovima koji ovdje prevladavaju. I krovovi su rađeni da budu nepropusni.
Kako je pokoji turist ipak zalutao na ostrvo, vlastima s kopna postalo je neugodno zbog načina života svojih toliko udaljenih sugrađana. Izgradili su im moderne kuće, onakve kakve su postojale u škotskim gradovima, ali one nisu mogle podnijeti tamošnje vremenske uslove. Krovovi su prokišnjavali, a i letjeli prilikom jačih oluja, a izolacije nije bilo, pa ni topline unutar zidova kuće. Stanovnici su se vratili u svoje prijašnje naseobine.
Kako su počeli otkrivati kako izgleda moderniji život, polako su odlučili napustiti ostrvo i zatražili su da se presele u Škotsku.
Danas tamo dolaze volonteri koji rade na očuvanju kuća, a ostrvima upravljaju The National Trust for Scotland, Scottish Natural Heritage i MoD. Osim volontera koji povremeno dolaze, na ostrvu je i vojna zgrada, a civilima je pristup zabranjen.
Osim Hirte, tu su još ostrva Soay i Boreray, Stac an Armin (ratnička hrid), Stac Lee (siva hrid), Stac Levenish i Dùn (utvrda). Skup ostrva je 1986. godine upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
