Od plastičnih lutki do sajtova za upoznavanje: Kako su se obogatili ruski tajkuni

Pred kraj Sovjetskog saveza postojalo je mnogo načina da se ljudi obogate i samo jedan preduslov, da budu dovitljivi. Ovi ljudi nisu gubili vrijeme pa su brzu zaradu ostvarili prije nego što je kapitalizam zakucao na vrata

Neki od njih o milionima nisu ni sanjali, dok je drugima na pameti bio samo novac. Rusi koji su preko noći postali tajkuni milioneri generalno se nisu bavili trgovinom nafte i dijamantima. Daleko od toga. Bili su pioniri.

Artjom Tarasov, zvanično prvi milioner u Sovjetskom savezu, preminuo je 23. jula u 67. godini. Govorio je da nije ni sanjao da će steći toliko bogatstvo. Iako je bio orijentisan na nauku, sve se promijenilo kada je epoha Mihaila Gorbačova ponudila nove mogućnosti. Tarasov je tvrdio da nije bio lud da ne iskoristi situaciju.

Artjom Tarasov: Luksuzne prostitutke i kompjuteri

Sve je počelo krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, kada su obični sovjetski građani dobili pravo da otvore bankovni račun. Ali kako je neko mogao da zaradi novac?

Artjom Tarasov imao je odličnu ideju o pokretanju agencije za posredovanje prilikom upoznavanja: „U to vrijeme nije bilo šanse da pronađete posao ukoliko niste bili imali prijavljeni boravak u Moskvi“, rekao je on. „A jedini način da se prijavite bio je da se oženite sa nekim ko je bio iz Moskve. Tako smo za prvih pet dana rada dobili 4.000 potencijalnih klijenata, od kojih je svaki platio po 25 rubalja. Nas dvanaestorica inkasirali smo 100 hiljada rubalja, u vrijeme kada je prosječna plata u zemlji još iznosila 130 rubalja mjesečno.“

Projekat je ipak trajao samo šest dana. Vlasti su smatrale da je agencija za posredovanje u upoznavanju suviše nemoralna za Sovjetski savez. Tarasov je zato napregao moždane vijuge i osnovao servis za uvozne aparate za domaćinstvo. U SSSR-u praktično nije bilo takvih preduzeća zbog nedostatka originalnih dijelova. Tako je na scenu stupila firma Tehnika. Ideja je bila da se lokalizuje prodaja stranih softvera prije njihove prodaje vladi.

– Ko bi to rekao? U prvom mjesecu operacije zaradili smo milion rubalja. Iskreno, svi smo bili šokirani kad smo dobili taj prvi milion – sumnjali smo da bi nas zbog toga uskoro mogli sve likvidirati – rekao je Tarasov.

U zemlji je već postojao rudimentarni softver, ali bez hardvera. „Počeli smo sa kupovinom dolara u gotovini od luksuznih prostitutki po tri rublje za dolar.“ Poznanik koji je putovao u inostranstvo uzimao je novac kojim je tamo kupovao računare i potom donosio opremu u Rusiju. „Kompjuter bi nas koštao 1.500 rubalja, a mi bismo ga prodali državnom preduzeću za 50.000 rubalja.“ Prilično dobra zarada.

German Sterligov: Koncerti na železničkim stanicama i prva ruska berza

Prije nego što je počeo da prodaje luksuzne mrtvačke sanduke i najskuplje ruske pekarske proizvode – hljeb po 1.650 rubalja (23,5 eura), pravoslavni preduzetnik German Sterligov je svoju prvu ozbiljnu zaradu ostvario organizovanjem koncerata u čekaonicama željezničkih stanica u Moskvi.

Umjetnici, a to su obično bili ulični svirači, nastupali bi 15 minuta, uzeli novac i preselili se na drugo mjesto, prije nego što ih zamijeni drugi bend. „Nosili smo gotovinu u koferima, a za samo nekoliko mjeseci svi smo mogli da kupimo auto“, rekao je Sterligov. „Glavni problem bila je zamjena kovanica za novčanice. Tada niko nije tražio da platimo za iznajmljivanje prostora, nismo čak plaćali ni policiji za zaštitu, zbog čega su oni bili prilično tužni. Bilo je to 1988. godine.“

Improvizovani koncerti su kasnije iste te godine zabranjeni, a Sterligov se prebacio na drugu delatnost. Gledajući jedan američki film upoznao se sa berzom, i bio toliko inspirisan da je neposredno posle toga iznajmio salu, instalirao velike ekrane i kompjutere i osnovao rusku berzu pod imenom Alisa. Već prvog dana operacija je vlasniku donijela šest miliona rubalja.

Roman Abramovič: Plastične lutke

Abramovič je kao mladić od 22 godine osnovao Ujut, preduzeće za prodaju igračaka od polimernih materijala. Njegov prijatelj bio je uključen u sličnu poslovnu aktivnost. Abramovič, koji je tada već imao ženu i ćerku počeo je da proizvodi lutke u svom stanu.

Najprije su igračke počeli da prodaju u hotelima, zatim na stanicama metroa i, konačno, u robnim kućama. Vremenom su se Ujut proizvodi mogli naći širom Rusije. Dok je prosječna mjesečna zarada u zemlji iznosila od 100 do 200 rubalja, Abramovič je zarađivao između 3.000 i 4.000 rubalja mjesečno. Nekoliko godina kasnije povukao se sa tržišta i prebacio na ugljovodonike.

– Igračke za mene nikada nisu bile krajnji cilj. One su bile samo dostupan put prema mom cilju – pokretanju poslovanja koje se moglo razvijati – rekao je vlasnik fudbalskog kluba Čelsi, vrijednog 7,8 milijardi eura (od 2017, prema Forbsu).

Mihail Hodorkovski: Unovčenje

Mihail Hodorkovski je bio marljivi student hemije prije nego što je došao na čelo naftne kompanije Jukos. Karijeru je započeo u isto vrijeme kao i Tarasov, štaviše, svoje prve kompanije registrovali su istog dana.

Hodorkovski i njegovi poslovni partneri osnovali su tzv. Centar za naučno i tehničko stvaralaštvo mladih (skraćeno NTTM na ruskom jeziku), još jedan tip komercijalnog preduzeća koje je u ono doba bilo dozvoljeno. 1987. godine su postojala samo 33 NTTM-a u cijelom Sovjetskom savezu. Kao i sve firme, imala su mogućnost da gotovo bezvrijedne bankovne račune u rubljama pretvore u gotovinu.

– Zakon o državnim poduzećima davao je zapravo takvu priliku svima koji su bili zainteresovani, samo što ste morali da budete preduzimljivi, a ne da sjedite skrštenih ruku – sjećao se kasnije Hodorkovski.

Preduzeće je zaradilo oko 80 miliona rubalja samo u 1988. godini, a ubrzo je osnovalo sopstvenu zadružnu banku.

(Ruska riječ)