Zidan – Prestigao Fergusona i Murinja, pa šokirao ostavkom

U samo 28 mjeseci na klupi Reala uspio je da osvoji devet trofeja! Svake sezone po tri. I, onda šokirao sve – povlačenjem iz kraljevskog kluba

Kada je 4. januara 2016. preuzeo klupu Reala, mnogi navijači smatrali su da bez trenerskog iskustva nije dorastao tako velikom klubu. Sumnjali su u njegov trenerski talenat, tvrdili da nije dobar taktičar… Ali, za samo tri godine Zidan se već upisao u trenersku istoriju Lige šampiona koji je triput u nizu osvojio to najcjenjenije klupsko takmičenje.

Pep Gvardiola, Sir Aleks Ferguson i Žoze Murinjo imaju po dvije trenerske Lige šampiona, Zinedin Zidan sada tri. Nekada magični vezni igrač Juvea i Reala pokazao je da je jednako dobar i kao vođa s klupe jer je uspio obuzdati velika ega u svojoj svlačionici i od Reala stvoriti ekipu koja dominira u Evropi. I pri tom je u samo 28 mjeseci na klupi kraljeva uspio da osvoji devet trofeja! Svake sezone po tri; vodio je osam finala kao trener, i svih osam je pobijedio. Sa samo 45 godina. Liga šampiona je tako postala takmičenje od 32 kluba u kome se svi preostali međusobno bore kako bi u finalu izgubili od Reala. Čemu velike zasluge pripadaju upravo Zidanu.

U ovogodišnjem finalu Zidan je ispao genijalac i zbog toga što je u 61. minuti uveo Bejla, što će mu baš taj džoker s dva gola doneti nov naslov. Iako je tokom cijele utakmice djelovao hladno, Zidanu nije bilo lako jer da su izgubili od Liverpula, sezona bi za Real bila upropašćena; u Primeri iza prvoplasirane Barselone zaostali su 19 bodova, čega su bili svjesni još u februaru, kad su sebi natovarili pritisak da moraju osvojiti bar Ligu šampiona.

– Ljudi misle da ne pokazujem dovoljno emocija, da sam odveć smiren, ali to uopšte nije tačno. Kad pogledate mojih 14 crvenih kartona u karijeri, vidite da je njih 12 bilo rezultat provokacije. To je izraz moje strasti i temperamenta koji su me terali na reakciju – objasnio je uoči finala.

Nakon što je čestitao igračima i suparnicima, Zidan je u Kijevu potrčao u zagrljaj supruzi Veroniki, koju je upoznao sa 17 godina na susretu mladih u Marseju, a četiri godine kasnije i oženio. Njihov brak traje 24 godine (imaju četiri sina).
– U životu sam sve radio s puno strasti, od porodičnog života do igračkog i trenerskog posla. Vjerovatno je to najveći razlog moje uspješnosti.

No, slavlje u Madridu nije trajalo ni tri dana, Zidan je saopštio da se povlači s klupe. Šok za sve u klubu. Ali taj potez ima svoju jasnu logiku. Ovom odlukom još jednom je pokazao svu svoju veličinu, takođe i fudbalsku i socijalnu inteligenciju koja ga je krasila kao igrača, ali očito i kao trenera. Treba znati kada je kraj, a to mogu samo najveći.

Zidan je otišao kao veliki pobjednik, i važnije – svojom voljom. I vjerovatno nedostižan. Lako je moguće da tri Lige šampiona zaredom ostanu rekord za vječnost

Poslije prve utakmice s PSŽ-om u osmini finala Lige šampiona, u februaru, Real je bio u jako teškoj situaciji, prvenstvo je već bilo izgubljeno, Barselona je daleko odmakla, a Kraljevi su pretrpjeli i pravu sramotu u četvrtfinalu Kupu kralja kada su ispali od malenog Leganesa. Liga šampiona ostala je kao jedina šansa za spas sezone, a već u osmini Madriđani su morali na noge raspoloženom PSŽ-u, pojačan Nejmarom i Mbapeom.

Već su redale spekulacije da bi Zidan mogao dobiti otkaz. Tako je to u Realu oduvijek i neće se promijeniti. Svaka sezona je nova sezona, na Bernabeu ne trpe se porazi. Ipak, preživio je najveću kriznu situaciju nakon što je Barselona nanijela težak poraz Realu u sred Madrida. Ispucao je većinu kredita, naravno, po mjerilima Reala, te se očekivalo da bi mogao biti smijenjen. Govorilo se i o odlasku Ronalda.

Nakon el klasika krizni sastanak trajao je satima. Na kraju je Florentino Perez ipak odlučio da Zidan odradi sezonu do kraja i pokuša da odbrani Ligu šampiona. Što je bila dobra odluka, kao što će vrijeme vjerovatno pokazati da je Zidan povukao najbolji mogući potez što je baš u ovom trenutku napustio Real.

Još u prvom dijelu sezone spekulisalo se da je Zidan pogriješio što nije otišao nakon osvojene duple krune, što Realu nije uspjelo od 1958. Zidan je vratio i naslov prvaka Španije nakon pet godina posta, ali i odbranio Ligu šampiona, što nikom do tada nije uspjelo. Ali, već mu je bilo jasno da ima dosta potrošene igrače, više u mentalnom nego u fizičkom smislu, pa je bilo pitanje ima li dovoljno motiva da ponove slične rezultate. Uz sve to, godine su polako nagrizle glavne vedete, mnogo toga je ukazivalo da Real treba osvježenje, a to nije tako lako napraviti u kratkom roku.

– Ekipa treba promjene kako bi nastavila pobjeđivati – ključna je Zidanova izjava na oproštajnoj press-konferenciji. Zidan je dobro skenirao da je jedan ciklus završen i da Real treba ozbiljno da osvježi ekipu, da dovede nove igrače, otpusti neke stare, a da je najbolje da sav taj posao umjesto njega uradi ipak neko drugi. Ko nije opterećen emotivnim odnosima sa svlačionicom i ko će možda objektivnije procijeniti ko je dao svoje, a ko još može pomoći. Dakle, Zidan nije otišao zbog sukoba s vodećim ljudima Reala. Jednostavno je procijenio šta je najbolje za njega, ali i za klub. Čiji su navijači najzahtjevniji.

Zidanu je važnije kako će ga pamtiti, važniji mu je obraz, novca ionako ima za deset života. Nije želeo da napravi grešku kakvu bi mnogi napravili, posebno nakon turbulentne i šokantne sezone koja mu je potvrdila ono što je već prošlog leta zaključio. Ovako, otišao je kao veliki pobednik, i – svojom voljom. Veliki kao igrač, veliki kao trener, i verovatno nedostižan. Lako je moguće da tri Lige šampiona zaredom ostanu rekord za večnost. Savršen utisak! (E.P.)