Dušan Vještica: Povratili smo povjerenje klijenata

Nekadašnji gigant namjenske industrije na putu je oporavka od problema koji ga prate već nekoliko decenija. Potpuno sagledavanje problema bilo je prvi korak na tom putu, a najvažniji je sadržan u naslovu – uvjeriti sve one sa kojima Kosmos sarađuje da je sposoban da realizuje ono što je njihov posao, na vrijeme i na najkvalitetniji način

razgovarao MARKO ŠIKULJAK      foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Privredno društvo “Kosmos” a. d. nekada je bilo ponos banjalučke industrije i vodeća fabrika namjenske industrije bivše Jugoslavije u oblasti remonta radarskih i raketnih sistema. Nakon raspada zemlje i gubitka domaćeg i stranog tržišta, o Kosmosu se moglo čuti samo u kontekstu negativnih stvari kao što je tavorenje preduzeća, gubitaka, štrajkova. Zadnjih godina situacija se promijenila na bolje, a direktor Dušan Vještica kaže da bi mnogi na njegovom mjestu na mnogo veća zvona hvalili svoje rezultate. Ističe da se on drži onog osnovnog, da je najvažniji rad, a da će dobar glas doći kao posljedica. Od 2015. kad je započelo restrukturiranje Kosmosa, podvučena je crta i napokon se saznalo u koliko teškom stanju je bilo preduzeće, da bi se krenulo naprijed, vraćeno je povjerenje naručilaca posla, ulaže se u razvoj i otplaćuju raniji dugovi. I kad se sve to podvuče, poslovanje je pozitivno.
– Rukovođenje sam preuzeo sredinom 2015. U tom trenutku je bilo puno zaposlenih, a malo aktivnih ugovora. Uopšte nas nije bilo na tržištu Srbije, koja je danas glavni kupac i koja će to sigurno biti i u budućnosti, jer ima dosta sredstava koja će se remontovati i održavati. Ključno je bio povratiti izgubljeno povjerenje. Mi smo 2017. završili operativno finansijsko restrukturiranje, a 2018. pokrećemo poslovno tehničku saradnju. Morali smo da sagledamo naše mogućnosti, kapacitete, šta nam je ostalo. Sredinom 2018. smo imali jednu sveobuhvatnu inspekciju ministarstva odbrane Srbije koja je utvrdila imamo li ljude, tehnologiju, rezervne dijelove, i na osnovu toga potpisujemo prvi ugovor 2019. Danas već realizujemo treći ugovor, i svaki sledeći je veći i po obimu posla i po finansijama, a najvažnije i da je realizacija sa sve manje problema. Veoma je teško vratiti se u složen posao nakon toliko godina, ali smo uspjeli i svaki novi posao je uspješniji u smislu manje reklamacija, završava se prije rokova, sa većim obimom posla.

Za Vojsku Srbije smo remontovali raketne sisteme i do sad smo realizovali tri ugovora, što je sve skupa posao od oko 4,5 miliona eura u zadnje tri godine

Sa kakvim problemima ste se suočili na početku?
– Kada sam došao, firma je imala naslijeđenih 25 miliona obaveza prema povjeriocima. To je ogromna suma. Akumulirani gubitak u kapitalu je bio 39 miliona, toliko je bio obezvrijeđen akcijski kapital preduzeća. Obaveze su bile prema zaposlenim, dobavljačima, poreskoj upravi, fondovima. To smo uspjeli restrukturirati, jer nam je sve dospjelo 2017. i morali smo dobiti tri godine grejs perioda i deset godina otplate, tako da smo dobili dugoročan plan otplate kako bi rasteretili poslovanje. Sada uspijevamo da poslujemo sa malim dobitkom, nakon što servisiramo dugove iz prošlosti. Remont je specifičan posao, naplaćuje se po fazama, i dešava se da zbog tereta prošlosti dolaze blokade. Mi imamo slučajeve da skupimo sredstva za plate, i stigne blokada jer je neko aktivirao tužbu. To opterećuje firmu ne samo u bilansu, već i u operativnom poslovanju. Nadam se da ćemo u sledećoj godini završiti tu priču što se tiče dospjelih potraživanja gdje su u pitanju bivši radnici. Tu smo napravili značajan iskorak, jer smo naslijedili dug od 4,5 miliona, a sad je to spušteno na 800.000.

Šta je bio vaš prvi potez da popravite stanje kada ste stupili na rukovodeću poziciju?
– Da sagledamo gdje smo, gdje su nam kupci, gdje su dobavljači, da imamo finansijski presjek. Niko nije imao punu informaciju, govorilo se o desetak miliona obaveza. Da sam znao punu sliku tada, ne vjerujem da bi se prihvatio ovog posla. Međutim, kad su stvari počele da ispadaju iz ormara, svaki dan nove obaveze su se pojavljivale… Kreditna zaduženja koja su uzeta kao razvojna sredstva potrošena su da bi se kupovao socijalni mir i na plate. Zatim, u ranijem periodu je mnogo toga autsorsovano, a prihodi to nisu bili dovoljni da se to priušti. Ako nemamo prihoda, moja ideja je da bar smanjujmo rashode. Neko je ranije odlučio da ne pokreće vlastitu kotlovnicu, već da se grije na gradsko grijanje. To je možda imalo smisla za kancelarijske prostorije, ali priključena je i industrija i kad se nešto radi potrebna je ogromna količina energije, brojilo podivlja, mjesečno smo imali oko 30.000 maraka za grijanje. Mi smo za nekih 20-30 hiljada maraka remontovali svoju kotlovnicu i za 60.000 KM se grijali cijelu sezonu.

Možete li nam sada približiti čime se Kosmos zapravo bavi i kako izgleda posao u njemu?
– Mi se bavimo remontom radarskih sistema, raketnih sistema i prateća opreme koja održava rad tih sistema. Kad kažem prateća oprema, to je oprema za napajanje, agregatska oprema, oprema za podršku, signalni generatori. Raketni sistem unutar sebe ima i radarsku stanicu za izviđanje, radarsku stanicu za navođenje i operativni sistem – lansirni dio. Tu su kabine za upravljanje. Raketni sistem je složena priča koja se sastoji od više segmenata, i mi se bavimo svim tim grupama, sve to obuhvata naš remont. Naš posao ima više faza, mašinsku, energetsku, elektro fazu, elektroniku i podešavanje. Za sve imamo različite stručnjake, pa i za te faze imamo specijaliste koji se bave uskostručnim poslovima. Imamo stručnjake koji se bave talasovodima, prenosnim sistemima, stručnjake energetičare koji se bave samo napajanjem, motorima, ventilatorima, drugi kablažom, treći ormarima i opremom koja se nalazi u njima. Kod elektroničara imamo grupe koje rade samo blokove, a imamo one koji rade završna podešavanja, čiji cilj je da radarsku stanicu objedine kao jednu cjelinu koja funkcioniše u parametrima. Ovo sve govorim da bih približio koliko je specijalizovan posao i koliko je tu različitih stručnjaka potrebno.

Premalo radimo na domaćem tržištu iako bi mogli mnogo više. Tu najviše mislim na energetski sektor u kome bi mogli da ostvarimo značajnu saradnju

Osjećate li i vi problem sa nedostatkom radne snage?
– Da, pogotovo ove visokospecijalizovane, koja je godinama učila ova znanja. Najviše oskudjeva sektor elektronike i završnog podešavanja. Završno podešavanje je objedinjavanje skupa u jednu funkcionalnu cjelinu. To je nešto gdje najviše igra uloga čovjeka, njegovog iskustva, da podesi radarski sistem i da brzo otkrije u čemu je problem ukoliko nešto ne funkcioniše.

Ne radite samo za vojni, već imate poslove i za civilni sektor.
– Mi smo permanentno u poslovima za civilni sektor, najviše u mašinstvu, proizvodimo različite metalne konstrukcije. Proizvodimo palete za auto-industriju u koje se smještaju rezervni dijelovi. U tim paletama se oni skladište, a u proces proizvodnje robot iz njih i ugrađuje u automobil. Takođe, za jednu firmu izrađujemo boksove za bicikla, kao neke mini garaže. U mašinskom dijelu je to naša djelatnost, mašinska obrada metala sa površinskim zaštitom. Ove godine ćemo za tržište Austrije i Njemačke uraditi poslova u vrijednosti preko milion maraka.

Koji je omjer u prihodima koji dolaze iz vojnog u odnosu na ove iz civilnog?
– Otprilike podjednako. Civilno poslovanje je mašinski i elektro dio, dok je u vojnom raketni. Ono što smo uspjeli da povratimo i ponovo razvijemo jeste meteorološka laboratorija. Uspjeli smo da isfinansiramo i dobijemo licence za našu opremu. To je nešto bez čega nema vojnog posla, za etaloniranje i baždarenje vojne opreme. Ugovor sa Vijetnamom ne bi mogli realizovati da nismo imali meteorološku laboratoriju. Morali smo ulagati, za nas su ozbiljna ulaganja od 200, 300, 500 hiljada maraka. A kad skupljate pare za to, onda zakasni plata. I onda je potrebno objasniti ljudima da ako nemate tehnologiju, isplatićemo tu jednu platu i više ih neće biti uopšte.

Sa Ministarstvom odbrane Srbije sada poslujemo tržišno, ali kada bi oni bili vlasnici imali bi više posla i veće šanse da zajednički otvorimo treća tržišta

Prema vašim podacima, 85 odsto vaših poslova je sa inostranstvom. Na šta se odnosi onih 15 odsto prihoda koji dolaze iz domaćeg tržišta?
– Za domaće tržište najčešće radimo elektroenergetske poslove, poput remonta motora i trafo stanica, tu su nam klijenti Bimal iz Brčkog, Rafinerija Brod, Celeks Banjaluka, Koksna industrija Lukavac, ponešto za Elektroprenos… To je malo, mogli bi i trebali više. Naravno, dobro je kad unosite svjež novac iz inostranstva, on u nekom društvenom proizvodu ima veći značaj, ali na domaćem tržištu se živi, a ostalo je nadgradnja. Naš energetski sektor je dosta jak, kad bi sa njim radili više, a tu bi mogli mnogo stvari da odradimo, sigurno da bi imali odlične rezultate.

Zanimljiv je posao koji ste uradili za vojsku Vijetnama, posebno zbog toga što su vaši ljudi išli tamo. Kako je za vas sve to izgledalo?
– Taj posao je realizovan preko Srbije i Jugoimoport SDPR, kompanija koja je bila sistem integrator namjenske industrije za čitavu državu, sa dobrim relacijama i kupcima. Vijetnam je imao potrebu za remont raketnog sistema starije generacije. Najveći izazov je bilo to da posao dobije jedna mala firma iz male države. Samo oružane snage Vijetnama imaju više pripadnika nego BiH stanovnika. Pričamo o državi koja ima više od 90 miliona ljudi, koja ima ogromne potencijale u svakom pogledu, zemlji koja ima ozbiljne vojne snage koje imaju izražen ego nekog ko je pobijedio u ratovima protiv Francuske i SAD. I došli su u situaciju da ne mogu da riješe neke probleme na tim starim sistemima. Mi smo usvojili tehnologiju jednog sistema, a drugi sličan je bio nešto noviji. Nama je bio izazov da okupimo našu ekipu, aktivirali smo i naše bivše radnike, pa smo ovdje prošli kroz trening kako bi po dolasku u Vijetnam bili spremni da odmah krenemo sa poslom, koji je tempiran i imali su mjesec dana da ga urade. Uspjeli smo da usvojimo i tu napredniju tehnologiju sa kojom se nismo susretali ranije. Radna snaga, repromaterijal, rezervni dijelovi, instrumenti, sve je otišlo za Vijetnam po dozvoli Ministarstva spoljne trgovine BiH, a zajedno sa kolegama iz Jugoimporta bili smo smješteni u bazu i realizovali posao kod domaćina.

Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije su značajni u vašem poslovanju, govorilo se čak njihovoj želji da kupe Kosmos i da ga dalje razvijaju. Kako gledate na te ideje, koliko daleko su od realizacije?
– Praksa pokazuje da je potreban svjež kapital. Najuspješnija kompanija iz namjenske industrije je Igman Konjic. FBiH ima 51 odsto vlasništva, a privatni vlasnik 49 odsto. Uz svjež kapital dolazi novi sistem upravljanja, novi poslovi… To je potrebno i nama, mi se toga ne bojimo, mi to priželjkujemo. Ko bi to bio najbolji za nas, to je onaj ko ima dovoljno posla, da uposli sve naše kapacitete, a to je Srbija. Mi sa njima sarađujemo tržišno, a da imaju dio kapitala ili većinski paket, sigurno bi bilo više posla. Osim njihovih potreba, zajednički bi otvorili neka treća tržišta.

Velika je stvar kada imate priliku da uradite posao remonta za vojsku Vijetnama, koja ima više pripadnika nego što BiH ima stanovnika

Da bi došlo do preuzimanja dijela akcijskog kapitala, potrebno je očistiti obaveze iz prethodnog perioda. Postoje obaveze koje su neupitne, ali ja ne mogu da se pomirim da postoji pet miliona zakonskih zateznih kamata, najviše državi. Neko je dozvolio da se napravi poreski dug, a onda da se na to doda kamata. Da je firma otišla u stečaj, od te kamate ne bi bilo ništa. Firma je preživjela, ali te kamate predstavljaju opterećenje. Vlada je donosila neke odluke i vjerujem da će se ići na to da se dugovi očiste tako što će se dio obaveza pretvoriti u vlasništvo nad akcijama. Jednostavno, moramo očistiti bilans i odrediti fer tržišnu vrijednost akcijskog kapitala. Samo u tom slučaju će investitor doći da razgovara. Mi smo od 25 miliona vratili devet i ostalo je još 16 miliona KM. I malo ko će doći da ulaže u takvim okolnostima, svi žele da rade i prave profit, a ne da bacaju pare u rupu koja je nastala ko zna kad.

Imate li utisak kako se u krugovima u FBiH ne gleda blagonaklono na saradnju sa Srbijom i da je glavni problem političke prirode?
– U dijelu medija se stvara takav utisak, ali mi do sada nismo imali problema u vezi sa poslovima. Govorim o dobijanju dozvola jer sve dozvole za promet naoružanja i vojne opreme se dobijaju od Ministarstva odbrane, Ministarstva bezbjednosti i još nekih ministarstava u Savjetu ministara. Mi nismo imali problema u tom operativnom dijelu funkcionisanja, šta se dešava na političkom nivou, to ne znam. Znam da nam niko nije smetao i to mogu da pohvalim.

U BEOGRADU BLIŽE TRŽIŠTU
Otvorili ste i privredni subjekt u Beogradu, šta je bio povod za takav potez?
– Prevashodni razlog je to što smo mi do sada na tržištu Srbije bili posmatrani kao strano privredno društvo. Nismo bili dostupni prema njihovim tenderima i javnim nabavkama, govorim i o onim manjim, ne samo krupnim. Tamo konkurišu lokalne kompanije, pa onda traže ponudu od nas. Shvatili smo da mi tu imamo manju zaradu i odlučili smo da sa svojom kompanijom učestvujemo u tome. Osim što smo tako bolje upućeni u dešavanja, a imamo i bolju logističku podršku, ta kompanija je zadužena da organizuje naše ljude na terenu, da angažuje tamošnje stručnjake ukoliko je potrebno za povremene poslove, što bez tog preduzeća ne bi mogli.

SLAVNA PROŠLOST
Kad je koncipirana namjenska industrija SFRJ, Kosmos je bio zadužen za PVO sisteme čitave države. Sve što se odnosilo na ove sistema je bilo povezano sa ovim preduzećem, tu su bile smještene strateške rezerve. Zbog toga mi još uvijek imamo nekih specifičnih rezervnih dijelova koje je veoma teško naći. Kosmos je bio godinama na tržištu Libije, Egipta, bio je poznat u Africi gdje je radio ključne poslove. Samo jedan pojedinačni ugovor sa Egiptom iz 1986. iznosio je 70 miliona dolara, i to je pokazatelj koliko su ozbiljni poslovi realizovani. Sva ta sredstva su dolazila brodom i poslije željezničkim i drumskim transportom ovdje, gdje je obavljen remont.