Spec. sa Vimbldona: Sjaj u travi Londona

Turnir nad turnirima, prvenstvo svijeta u tenisu, gdje svako svakoga može da pobijedi, jedini je koji se igra na travi i kiši, gdje je dres kod strog, a sve je začinjeno šampanjcem i jagodama kojih se ovdje pojede 28 tona

Nijedan teniski turnir na svijetu nije kao Vimbldon. Svetište! Ne zato što je upravo ovdje Novak Đoković postao broj jedan u svijetu, nego se baš tu loptica preko mreže prebacuje još od 1877. (prekidao se samo zbog svjetskih ratova 1915.-1918. i 1940.-1945.). Tek koju godinu pošto je tenis, kakvim ga znamo, i izmišljen. Jedino takmičenje održano te godine bilo je u muškoj konkurenciji; žene su im se pridružile sedam godina kasnije. Vimbldon je i dokaz kako glamur može da opstane na kiši, i u blatu koje nastane pošto se žestokom igrom uništi trava.

Sveengleskom kroket klubu, na koji zapravo mislimo kada kažemo Vimbldon, novotarija prebacivanja loptice preko mreže se jako dopala, pa je svom imenu dodao još tenis. Iako danas postoje mnogo moderniji i veći tereni, podloga je ostala zemlja, jer Englezi ne odustaju od svoje trave.

Ove godine nagradni fond Vimbldona je čak 31,6 miliona funti! Svako od pobjednika, u muškoj i ženskoj konkurenciji, dobija po 2,2 miliona funti

Ako zanemarimo broj gledalaca, kojih je na prvom turniru bilo tek preko 200, a ulaznica koštala jedan šiling, do današnjih 14.000 samo na tribinama Centralnog terena, i nagradnog fonda koji je prije sedam godina bio 11 miliona funti a ove povećan na preko 40 miliona dolara (31,6 miliona funti), ipak, ovdje vrijeme kao da stoji. Tenis jeste najbitniji, ali o detaljima se vodi računa koliko i o igri, lopticama i travi.

Travnjaci prvobitne postavke terena bili su uređeni tako da je onaj glavni bio pozicioniran u centru u odnosu na ostale, pa otuda i naziv Centralni teren, kasnije prihvaćen za sve teniske komplekse. Taj raspored nije precizno ispoštovan kad se Klub preselio 1922. na sadašnju lokaciju. Da bi se vratili tradiciji i još jednom pokazali svoj perfekcionizam, 1980. izgrađena su četiri nova terena na sjevernoj strani, čime je Centralni teren ponovo postao i geografski centar.

Prošle godine mečeve je na 19 terena uživo pratilo 486.000 navijača, a u organizaciji je radilo čak 7000 ljudi. Ove godine, samo loptice skuplja 250 mališana, a akreditovano je 3250 novinara

Sadašnju lokaciju otvorio je kralj Džordž Peti, a predviđanja izgradnje sadašnjeg stadiona, dizajniranog da primi 14.000 gledalaca, učinila su više na popularizaciji igre širom svijeta nego išta učinjeno do tog trenutka. Godinama se raspravljalo da li će Centralni teren biti pokriven, što bi značajno olakšalo uslove igre. Jedni su smatrali da Vimbldon bez kiše ne bi bio to ali ipak pokretni krov je predstavljen na turniru 2009. kada su zbog kiše svi tereni prekriveni; što je za engleske tradicionaliste bila dramatična modernizacija (10 minuta treba krovu da se zatvori kad pada kiša).

I mada je baš ovo bilo mjesto revolucionarnih događanja, pa su se tako žene još u 19. vijeku takmičile obučene u kratke suknje ili haljine, a TV prenosi počeli onog trenutka kada je otkrivena televizija – sponzor turnira 1967. godine, BBC je prenosom mečeva Vimbldona označio početak televizije u boji.

U tenis i kroket klub Vimbldon ni danas ne možete ući ako niste adekvatno obučeni, a oslovljavanje, baš kao i garderoba, mora biti krajnje formalno. Još se prepričava da 1990. Amerikanac iranskog porijekla Andre Agasi, više puta prvi na ATP listi, nije učestvovao na turniru jer je želio da igra u crnom, a strogi dres kod određuje samo bijelo; na travi. Tek 1993. je pobijedio, naravno u bijelom.

Šlag na tortu glamuru daju jagode, upravo sa tim istim šlagom. Tokom turnira potroši se oko 30.000 kilograma jagoda i preko 7.000 litara šlaga. Njih svakog jutra, baš kao i u prošlim vijekovima, tačno u šest i trideset ujutro donose svježe. Tako su se engleski seljaci dosjetili kako da aristokratiji skupo prodaju nešto čega krajem juna u okolini Vimbldona ima na pretek. Otuda su jagode danas simbol raskoši ovog turnira. Uz njih, naravno, ide i šampanjac, a on je rezervisan za lože.

Ona, najvažnija loža, svakako je kraljevska. Veza između Vimbldona i britanske kraljevske porodice počinje 1907. kad su princ od Velsa i princeza Meri posjetili Sveengleski klub i odigrali nekoliko mečeva. Tada je jedan dio lože na Centralnom terenu preuređen u kraljevski boks.

Sve do prije 10 godina teniseri koji su igrali na Centralnom terenu prije meča su morali da se poklone pred članovima kraljevske kuće Vindzor. Ovaj običaj je danas zadržan samo kad meču prisustvuje princ od Velsa, ili kraljica lično. Ali, članovi kraljevske familije, naravno, i dalje uručuju trofeje pobjednicima.

Britanska kraljica Elizabeta II je prije dvije godine prvi put, nakon 33, stigla u Klub i upravo iz te lože pratila susret tek drugog kola Vimbldona kad je igrao domaći favorit Endi Marej (poslije 70 godina donio Britancima titulu). Prije toga, kraljica je posljednji put bila u Vimbldonu 1977. kada je slavila svoj srebrni jubilej, 25 godina na prijestolu, a Virdžinija Vejd je osvojila posljednju pojedinačnu titulu za Veliku Britaniju.

Pored toga što tenisere namuči kiša, trava im predstavlja poseban problem. Današnji tempo igre i najžilaviju englesku travu, na početku divno zelenu, koja se šiša na 8 milimetara, do kraja turnira skoro uništi, pa trava odbijanje loptice čini teško predvidivom.

Iako izgleda da vimbldonski tereni na travi danas djeluju ‘mimo svijeta’, rezultati ipak pokazuju da nije baš tako. Gotovo da nema velikog igrača ili igračice koji je vladao svjetskim tenisom a da nije dobio i pokoji Vimbldon. Sa izuzetkom Čeha Ivana Lendla, više puta prvog na svjetskoj rang-listi, koga je ta podloga toliko mučila da je čak pored svoje kuće napravio travnati teren kako bi vježbao.

Turnir u Vimbldonu je slavan i po svojim junacima. Mnogi još pamte Borisa Bekera koji je 1985. trijumfovao sa samo 17 godina, do tada potpuno nepoznat (kod žena je to Hingis turnir osvojila isto sa 17). Goran Ivanišević je bio 125. na ATP listi kada je 2001. pobijedio nakon što mu je organizator poslao vajldkard (zbog lošeg plasmana nije trebao da igra). Te godine je srušio još jedan rekord, servirao je čak 212 asova.

Apsolutni rekorder trave je Čehinja Martina Navratilova sa 9 pobjeda (plus, 11 u igri parova), i to čak šest uzastopnih. Muške rekorde drže Pit Sampras i Rodžer Federer sa po sedam titula koliko ima i Vilijem Renšou koji je posljednji put pobijedio 1889. godine. Rekord u broju uzastopnih pobjeda drže Bjorn Borg i Rodžer Federer sa po pet, odnosno šest. Prije pet godina Federer je posljednji put slavio u Londonu.

Veliki igrači koji su poslije Vimbldona ostajali upamćeni po igri i trofejima su, između ostalih, Džon Mekinro, Džimi Konors, Stefan Edberg, Kris Evert, Štefi Graf… Novak Đoković, pored osvojene tri titule, prvi put je postao broj 1 na svijetu (jedini teniser koji je osvajanjem Vimbldona preuzeo prvo mjesto), dva puta je igrao u polufinalu, a ove godine bi se mogao ponovo vratiti na tron, upravo ovdje. Na Vimbldonu. Ukoliko trijumfuje, a da Nadal i Marej ne stignu do polufinala. Jeste da djeluje nevjerovatno, ali u sportu je sve moguće. Serena Vilijams zbog trudnoće ne brani naslov iz prošle godine koji je bio njen sedmi na engleskoj travi u Londonu.

I JAGODE KAO GLAMUR

Šlag na tortu glamuru Vimldona daju jagode, upravo sa tim istim šlagom. Tokom 14 dana turnira potroši se 30.000 kilograma jagoda i preko 7.000 litara šlaga. Jagode su simbol Vimbldona od prvog turnira, 1877. godine, kad je kralj Džordž Peti tada iznio ovu poslasticu prvi put van prostorija dvora i podijelio je igračima. Njih svakog jutra iz grofovije Kent, baš kao i u prošlim vijekovima, tačno u 6.30 sati ujutro donose – svježe. Služi se isključivo elsanta vrsta uz hladan Lanson šampanjac; a on je rezervisan za lože.

(The Prestige/Borjana Simić)