Kako će se rat koji je pokrenuo Ryanair odraziti na letove u regionu?

Nakon što se Ryanair upustio u rat sa Wizz Airom,  easyJetom i Lufthansom, a potom mu je dojučerašnji saveznik Norwegian okrenuo leđa i prešao u neprijateljski tabor, ovu irsku avio-kompaniju počeli su masovno da napuštaju piloti i drugo osoblje, zbog čega će otkazati čak 20.000 letova u narednih godinu dana

Ovaj region može biti jedan od profitera tog rata.

Ko visoko leti…

Irska niskotarifna kompanija Ryanair je pokrenula žestoki rat sa drugim low cost kompanijama (LCC), Wizz Airom i easyJetom, počev od otvaranja centara u njihovim bazama u posljednje dvije godine, do najava da će uložiti enormna sredstva kako bi im konkurisao i damping cijenama – prošle zime je spustio cijene za 10-12%, a ljetnje cijene za 7%. Nakon toga, ova kompanija je započela rat i sa Lufthansom: ne samo da je otvorila baze u čak sedam njemačkih aerodroma, među kojima i u Berlinu, nego je bazu otvorila i u Kelnu, bastionu Lufthansinog Eurowingsa, uz najavljeno otvaranje baza u Frankfurtu i Minhenu.

Istovremeno, početkom ljeta je izgledalo gotovo sigurno da je Ryanair sklopio savezništvo sa trećom najvećom evropskom LC kompanijom, Norwegianom, i na taj način sebi osigurao zaleđe i jakog partnera u borbi sa glavnom konkurencijom. Tome u prilog je išla i odluka irskog avioprevoznika da se naglo povuče iz svojih, već otvorenih skandinavskih baza, obrazlažući takav potez povećanjem taksi, ali je bilo jasno da je to, zapravo, pritisak na lokalne vlasti i „usluga“ Norwegianu, tj. mogući dio dogovora sa važnim saveznikom.

Međutim, da nešto ne valja vidjelo se početkom septembra, kada je Ryanairov CEO, Majkl O’Liri izjavio da će Norwegian propasti u roku od četiri do pet mjeseci, zbog nedostatka novca. Neobično, s obzirom da je 2016. Norwegian imao 2,8 milijardi eura prometa i 160 miliona eura profita. Tako nešto se ne izjavljuje za partnera, čak i da je istina. Naravno, u Norwegianu su tu izjavu odmah demantovali.

Odgovor šta je bio razlog za takvu O’Lirijevu izjavu dobili smo desetak dana kasnije, kada je easyJet objavio svoju saradnju sa Norwegianom i WestJetom oko preuzimanja dugačkih (long-haul) letova na londonskom aerodromu Gatwick, sa najavom pokretanja iste usluge na aerodromima u Parizu i Barseloni, kao i u Milanu, Ženevi i Amsterdamu.

Ovaj potez Norwegiana je sa poslovne strane bio logičan. Naime, Ryanair je ogroman i mogao bi tokom „saradnje“ lako da proguta čitav Norwegian, što nema opasnosti da će se desiti ukoliko je partner manji easyJet. Još bitnije, Norwegianova najveća baza za dugačke letove je upravo Gatwick, baš kao i easyJetu. Ne bi čudilo da Norwegian i easyJet prošire saradnju i na konekcije svojih evropskih linija u doglednoj budućnosti, što bi omogućilo znatno veće spajanje letova nego što će ih imati Ryanair, koji je već krenuo sa konekcijama preko svojih najvećih čvorišta.

Analitičari već govore kako je ovaj sporazum najveća promjena u istoriji LC kompanija i veliki udarac za Ryanair. Pregovorima sa Ryanairom norveška kompanija je kupila sebi dvije godine mira i mogla se razvijati širom Evrope. Za to vrijeme Ryanair joj se povukao sa ključnog tržišta – Skandinavije – i ostavio joj prostora da ojača. Ali onog trenutka kada je Norwegian to i postigao, okrenuo je leđa Ryanairu i započeo saradnju sa daleko logičnijim partnerom. Pokvareno? Nema toga u biznisu. S druge strane, upravo Ryanair ne bi smio da se žali na pokvarene poteze, jer je bio perjanica takvog ponašanja preko 20 godina.

…ostaje bez pilota…

Povrh svega, Ryanair se u posljednjih mjesec i po suočio sa ogromnim unutrašnjim problemom. Kompanija je otkazivala od 40 do 150 letova dnevno, odnosno tokom sedam nedjelja gotovo 3.000 letova, što je imalo štetne posljedice po više od 350.000 putnika. I pritom nije izgubila samo više stotina miliona eura na kompenzacije i rerutiranja, nego i povjerenje putnika, koje je građeno 23 godine, kroz moto „mi ćemo vas dovesti na odredište sigurno, tačno i jeftino“. Kompanija ga se toliko čvrsto držala, da je bila spremna da žrtvuje i profit. Naime, ako je avion kasnio, pilot je imao obavezu da leti maksimalnom brzinom, i pritom troši puno novca za gorivo.

Sada, Ryanair najavljuje da će biti otkazano čak 20.000 letova u narednih godinu dana. Do otkazivanja je došlo prije svega zato što se Ryanair odnosio vrlo loše prema svojim pilotima, mehaničarima i kabinskom osoblju. Najmanji protest zbog uslova rada kažnjavan je otkazima, radnici su imali vrlo malo prava, relativno niske plate, i nisu imali privilegije poput njihovih kolega u drugim kompanijama. Piloti koji su dolazili na testiranje, morali su sami da plaćaju sve troškove, a kasnije su sami nabavljali opremu koju bi, inače, dobijali da su se zaposlili u konkurentskim kompanijama. Na kraju, piloti su morali da kupuju hranu, pa čak i vodu, u avionu.

Sve više osoblja je odlazilo, a sve manje ih se prijavljivalo na konkurse. Sam Ryanair je priznao da mu nedostaje oko 650 pilota, ali vidljivo je da su brojke znatno veće. IALPA, irski sindikat pilota, tvrdi da je u prošloj godini otišlo više od 700 pilota iz Ryanaira, od 4.200 koliko ih radi u firmi. Istovremeno, Norwegian je Reutersu izjavio da je 140 Ryanairovih pilota prešlo kod njih u prošloj godini.

… i balkanskog tržišta

Wizz Air je sada u povoljnijoj situaciji, iako je do nedavno bio u egzistencijalnoj opasnosti, a sa njime i niz aerodroma u regionima gdje je ova kompanija dominantna (Skoplje, Ohrid, Tuzla, Beograd). Na nekim aerodromima gdje je Ryanair krenuo u najžešće sukobe, sada naglo smanjuje broj frekvencija i linija – tako je u Sofiji od 22 svoje linije čak pet pretvorio u sezonske, u Bukureštu je od 13 linija jednu ukinuo, pri čemu nema bilo kakvih najava o otvaranju novih linija. Ryanair u narednih godinu dana dobija 47 novih aviona, ali povećanje broja putnika će biti tek 4%, umjesto planiranih 9%. Stoga je za očekivati da planirana ekspanzija u Zadru neće biti u obimu koji je prvobitno pompezno najavljivan. Još manje su vjerovatne ekspanzije na aerodromima gdje Ryanair nije jedini ili dominantan prevoznik (Niš, Podgorica, Pula, Rijeka). Ryanair sada ima mnogo većih problema i značajnijih tržišta kojima mora da se posveti.

Nasuprot njemu, za očekivati je da će easyJet i Norwegian sada moći daleko lakše da dišu. Oni su idealni upravo za ekspanziju Zagreba, a trebalo bi da profitiraju Split i Dubrovnik, koji imaju veliki broj easyJetovih i Norwegianovih linija. Ali ne treba se zanositi, kapaciteti ovih kompanija potrebniji su na strateški važnijim aerodromima Zapadne Evrope. Ipak, ovde bi mogli nesmetano da rastu, bez opasnosti od Ryanairovog odgovora u dogledno vrijeme, i kreiraju mirne luke – kao što to Wizz Air ima u Skoplju i Tuzli, gdje mogu da stvaraju profit i usmjeravaju ga na ona tržišta gdje vode opaki rat.

Možemo očekivati da će u regionu najviše profitirati i ostvariti daleko najveću ekspanziju Eurowings, i to zato što će Ryanair, Norwegian i easyJet sada da se posvete međusobnom sukobu. Uz to, Eurowingsu, takođe, pristižu desetine aviona koje preuzima od Air Berlina. U naredne dvije godine očekuju se brojne nove linije i povećanje frekvencija Eurowingsa, a moguće je da će u tom periodu Lufthansa preuzeti Adriu i Croatiu, i zahvaljujući tome otvoriti svoje baze u Zagrebu, Ljubljani i još nekim gradovima.

Međutim, upravo Norwegianov prelazak iz Ryanairovog u easyJetov tabor, ali i nedavni primjer kako najljući protivnici Lufthansa i Etihad postaju saveznici, pokazuju da čvrste prognoze nisu moguće. Pa ipak, aerodromi i vazduhoplovne kompanije u regionu moraju i te kako da uzmu u obzir događaje u posljednjih mjesec dana i svoje strategije promijene u skladu sa njima. Ovo se posebno odnosi na Zadar, Split, Dubrovnik, Pulu, Zagreb, Tuzlu, Beograd, Niš, Podgoricu, Skoplje i Ohrid, i na kompanije Croatiu i Adriu.