SOFYA SKAYA – Ako izgubite strast u poslu, sve se raspada

Jedina Ruskinja mis svijeta, balerina i uspješna glumica u Holivudu, udata za jednog od najbogatijih Rusa (1,5 mlrd), za The Prestige otkriva šta je sve potrebno da bi uspjeli
razgovarala BORJANA SIMIĆ 

Jedina Ruskinja mis svijeta, balerina i uspješna glumica u Holivudu, udata za jednog od najbogatijih Rusa (1,5 mlrd), za The Prestige otkriva šta je sve potrebno da bi uspjeli
razgovarala BORJANA SIMIĆ
 
Ruska balerina i holivudska glumica, Sofija Aržankoskaja (Arzhakovskaya), svjetsku popularnost stekla je 2006. kada je, kao prva Ruskinja, ponijela titulu – mis svijeta. Što joj je otvorilo vrata Holivuda (Sofya Skaya) gdje godišnje u prosjeku snimi od dva do četiri filma. Iako je srećno udata za Sergeja Veremeenka teškog 1,5 milijarde dolara koji ima investicije u čeliku, bankarstvu i mikročipovima. A posjeduje i luksuzne nekretnine u predgrađu Moskve i ogromna poljoprivredna zemljišta. Takođe, ima izdavačke interese u novinama Pravda.ru i Pravda International.

Prilike u Rusiji su se umnogom izmijenile, kako se danas živi u Rusiji u odnosu na vrijeme kad ste se školovali u rodnom Sankt Peterburgu?
– Mnogo. Na primjer, nisam mogla da pozovem mamu kada poželim, već sam morala da stojim u redu na telefonskim govornicama. Imala sam sto rubalja, oko jedan dolar, sedmičnog džeparca. Živjela sam u internatu sa drugim balerinama, ali nisam imala dovoljno da sebi platim kafu poslije časova. Druge djevojke su mi davale to što mi je falilo u smislu džeparca. Ali, to mi je bila motivacija da se posvetim školovanju, radu, da se više trudim… da bi postigla ovo što danas imam. Ljudi kada su u teškoj situaciji treba da sarađuju sa drugima da bi postigli uspjeh. Kada dođe do uspjeha, kada postignu ono čemu su stremili, počnu da se takmiče. Tako da je razlika u Rusiji tada i danas velika. I nismo uspjeli ništa da kreiramo, da brendiramo. Evo, jednostavan primjer: vi ovdje imate mnogo voda sa različitim ukusima, i jako mi se dopada, a tamo nema… Ljudi treba uvijek da rade na sebi, da stvaraju više, bolje. Ali, ipak, često se ulijene.

U Holivudu živim deset godina, ali nikada tamo nisam srela ljude poput vas ovdje. To gostoprimstvo!

Završili ste prestižnu baletsku akademiju i već sa 17 godina postali profesionalac. Balet je strog ples, traži upornost, trpe se i bolovi, ali je sjaj za umjetnost. Koliko vas je sve to očvrslo, pa i pripremilo za sve ono što će vam se dešavati?
– Da sam rodila djevojčicu (ima sina od tri godine, op.) definitivno bi prošla isti put kojim sam išla i ja. Disciplina koju balet zahtijeva pravi profesionalca i odraslu osobu u svakom pogledu, gledate na svijet na sasvim drugačiji način; ne izbjegavate teške situacije, već ih pokušavate riješiti. Sve u životu što je teško budi želju da to savladate. Jeste teško, bilo je izazovno, ali istovremeno budi u vama volju da se hvatate u koštac sa životom.

Već godinu kasnije, 2006, sa 18 godina postajete Miss svijeta. Prva Ruskinja sa tom titulom! Kakav je osjećaj biti najljepša žena svijeta, kakve privilegije donosi?
– Kako neko uopšte može ocjenjivati ljepotu?! To je šou za gledaoce prije svega. Nikada ne smatram nekoga kao najboljeg na svijetu u nečemu. Kao balerina, glumica i učitelj zahvalna sam što postoji takav šou gdje mogu da ispoljim talente. Tu su, inače, stvari čudno postavljene, jer sa svim svojim talentima izađem na pozornicu, malo se glupiram – da bi me neko proglasio najljepšom ženom svijeta. Ali, dok god ljudi uživaju u tome, zašto da ne! Osvajanje titule jeste promijenilo moj život u tolikoj mjeri da sam se preselila u SAD i počela tamo da studiram. A najviše me je iznenadila reakcija ljudi u mojoj zemlji.

Ta titula otvorila vam je vrata Holivuda, što nije baš praksa za ruske glumce!
– Nije samo osvajanje te titule, već činjenica da sam ostvarena plesačica. Titula je samo upotpunila sliku, plesačica je dobila izgled, sliku tijela i lica, pa su ljudi mogli da me prepoznaju. U ključnom momentu prije proglašenja imali smo ples na pozornici, a u žiriju su bili ljudi iz Paramaunt pikčersa, koji su me nakon šoua pitali da li bi učestvovala na audiciji za jedan film. Za Fleš dens – drugi dio! Trebao im je neko iz inostranstva. Išla sam na audiciju, bila perfektna na plesnom dijelu, ali nisam razumjela ni riječ engleskog. Zbog toga nisam uspjela. Zatim sam ostvarila saradnju sa holivudskim režiserom Roland Džofijem, koji mi je pokazao kako u Holivudu stvari funkcionišu. Tvrdio je da treba da ostanem u Americi i učim. Ostala sam. Danas mislim da su se titula Miss svijeta, talenti i sudbina isprepletali – i to je to.

Šta je to tačno što uspješni ljudi rade drugačije od ostalih? U čemu je tajna? Koji su to neophodni sastojci za uspjeh? Nije dovoljno samo da se srećni rodimo!
– Da znam tu tajnu rekla bih je prvo svom bratu, a i pojedinim prijateljima. Definitivno ima to veze sa srećom, ali lično mislim da je sve do vjere. Ako vjeruješ u sebe, ne oslanjaš se na druge, ne postavljaš mnogo pitanja nego slijediš svoje želje i maštanja. Kada čovjek prestane da se bori za ono o čemu sanja, prestane strast i sve se raspada. Bitno je imati cilj i ići prema njemu. I samo ići!

Iako su ruski filmovi sve bolji od američkih, možda im nedostaje više marketinga, budžeta ili su ipak sankcije postale prepreka za prodor na Zapad?
– Engleski je, prije svega, univerzalni jezik. Dolar je dolar! Ako snimamo na srpskom ili ruskom, to će biti film samo za Srbe ili Ruse, a ako radimo na engleskom, to je onda za sve ljude na svijetu.

To Nikiti Mihalkovu ništa ne znači!
– Nikita Mihalkov uopšte ne brine, pa ni o tome.

I Kusturica je sve više ruski reditelj, koji se otvoreno bori protiv Holivuda. Upoznali ste ga. Jeste li gledali njegove filmove?
– Odgojena sam na njegovim filmovima, veoma su specifični. Kusturica je posebno intelektualno razvijen, multitalentovan, govori jezike, muzičar…

Politički stavovi, opredjeljenja, porodični uslovi ne mogu i ne smiju uticati na umjetnički dio vas. Politika je jako čudna, pogotovo u Americi za mene u ovo vrijeme… Ali to ne znači da ću stavove prema prijateljima i učiteljima u Americi formirati na osnovu tamošnje političke situacije.

Disciplina koju balet zahtijeva pravi profesionalca od vas, ne izbjegavate teške situacije, već ih rješavate

Poslije Monike Beluči, možda budete Kusturičina nova muza!?
– Ako se to desi, imaćemo još jedan intervju. (smijeh)

Živite filmsku priču, i bukvalno i privatno. Vaš suprug jedan je od vodećih ljudi u biznisu u Rusiji? Kakav je vaš život danas?
– Teško pitanje, jer nemam osnova da se žalim. Sa druge strane, ne želim ni da se hvalim da ispadne kako nešto teško radim. To je život, i moj je. Radim. Volim svoju porodicu. Suprug i ja smo zajedno već 16 godina. Bajka kod svih traje pet godina, poslije toga život postaje život.

Koliko vremena provodite u Rusiji, a koliko u Los Anđelesu?
– Imam u prosjeku dva do četiri filma godišnje u Los Anđelesu, ostatak vremena sam u Moskvi. Ponekad u Ameriku odem zbog prijatelja.

Žene sve više imaju viziju za biznis! U šta bi vi uložili milion dolara?
– Definitivno bih pitala muža (smijeh). Kupila bih neko malo mjesto gdje bi mogla da ugostim prijatelje, a oni bi to mogli da iznajmljuju pa bi od toga i zaradili. Tako bi spojili lijepo i korisno. To je san koji imam već neko vrijeme, da tamo budem izvučena od ostatka svijeta kada mi to zatreba.

Hoće li ljepota spasiti svijet?
– Vjerujem i nadam se da će mogućnost spoznaje istine pomoći da jedni drugima pomognemo, da stvorimo svijet koji će biti sigurniji za našu djecu. Vjerujem u to. Ali, ovo je jako ozbiljno pitanje. Trenutno smo u sredini ničega, pitamo se zašto se nešto dešava, a nemamo odgovor kako to riješiti. Zbunjena sam…