MONTY SHADOW – Tvorac moderne definicije uspjeha

Počeo je kao modni fotograf magazina Start, a nakon preseljenja u London i Los Angeles radeći za Vogue i Sunday Times postao je marketinški stručnjak, promoter najvećih svjetskih brendova. Osmislio je važan festival umjetnosti Art Masters u St. Moritzu, a utemeljitelj je i nagrade Laureus za najboljeg sportistu svijeta. Godinama je bio specijalni savjetnik predsjednika uprave Mercedesa Jürgena Schremppa, a još je najbliži saradnik vlasnika Richemonta, Johanna Ruperta. Iako danas živi u svom dvorcu u Milanu, nijedan bitniji događaj u svijetu na kome se okuplja sportska, poslovna, glumačka ili modna elita – ne može bez njega
Iz Milana za The Prestige
piše JELENA JANKOVIĆ

Filozofija luksuza kroz balkanski DNK, manufaktura i samo najređi i najskuplji prirodni materijali, kolekcija od preko stotinu rariternih i najskupljih satova. Moto da sve može, a ništa se ne mora, bar 200 letova godišnje, uglavnom čarteri, pozivnice za najvažnije događaje… Sve je to životna rutina Čedomira Komljenovića (69), mitske ličnosti Monty Shadow, koji je na globalnom nivou uspio da napravi svojevrsnu simbiozu biznisa, šoubiznisa i umjetnosti. Čime je postao suvereni vladar moderne umjetnosti luksuza 20. vijeka. I to ljubomorno čuva. Među papirima, monografijama, fotografijama, ugovorima, nagomilanim u tajnim sobama 500 godina starog dvorca San Nazzaro Sessia nadomak Milana. A, u tih šest hiljada kvadrata u čijem sklopu je i katolički samostan, prima neke od najbogatijih, najtalentovanijih, najljepših savremenika.

Kada sam ga srela prvi put na Pjaci San Marko, nedaleko od najljepše milanske ulice Brere, zatekla sam grotesknu, raščupanu figuru u dnu slabo osvijetljene kancelarije. Sa razbarušenom frizurom sačinjenom od gustih lokni neprestano je telefonirao, mijenjajući olako jezike na kojima razgovara. Nonšalantno mi je pokazao da sačekam. Bilo je to prije 15 godina. Nije se umorio, nije posustao, čini mi se danas radi još intenzivnije.

Simbol luksuza su ručni rad i zanatstvo, kad se na izradi nekog predmeta radi danima i mjesecima

I dok je na prostoru bivše Jugoslavije vještački zahuktan prosperitet onemogućavao hiljade mladih ljudi da se otisnu u nepoznato, mladi Čedomir je spakovao samo neophodno i stigao do Milana. Za razliku od vršnjaka koji su svojevremeno u Italiju isključivo odlazili da bi u Trstu kupili farmerke, njegovi apetiti su bili mnogo veći. Maštao je o crvenim tepisima, sa čežnjom gledao u Tvigi na naslovnim stranama, razumio luksuz inicijalno, uprkos siromašnom porijeklu. Ipak ono što će se ispostaviti kao mnogo važnije, znao je kako da snove pretvori u realnost i svojom neuobičajenom figurom očara najveće igrače globalnog biznisa i industrije zabave.

Elementarne postulate penjanja na društvenoj ljestvici usvojio je lako. Uglavnom okružen prelijepim ženama, prijateljski nastrojen prema uticajnim ljudima s kojima je komunicirao na njihovom jeziku i, nadasve, pažljiv. Sjećam se perioda pred Božiće i Uskrse u kući Komljenovića. Monty bi tražio najbolje pekare, čuvene vinske podrume, a onda bi za više od stotinu prijatelja i saradnika pažljivo pakovao najukusnije panetone (italijanski božićni kolač), najkvalitetnija vina i sa smisleno i tendenciozno pisanim porukama, upućivao na adrese širom svijeta. Takvom šarmu i dovitljivosti nije odolio nijedan od najbogatijih ljudi na svijetu, kakav je Johan Rupert, vlasnik konzorcijuma Richemont. Ovaj južnoafrički milijarder, vlasnik nekih od najvećih kompanija na svijetu kakve su Cartier, Mon Blanc i Chloe, zaposlio je Montyja kao trufflemana, i otvorio novu kategoriju na polju modernog poslovanja.

– Što se tiče grupe Richemont, to je bilo ovako. Moj prijatelj, južnoafrički magnat Anthony Rupert, i njegov sin Johan Rupert, kod kojih sam jednom davno bio na odmoru, rekli su mi da bi oni htjeli da radim za njih. Rekao sam da ne mogu jer smo već 20 godina prijatelji, ali tada mi je Rupert rekao: ‘Ti ćeš biti naš truffleman (tartuf, najskuplja gljiva). Ti ćeš za nas putovati svijetom i tražiti izuzetne stvari, proizvode koji imaju imidž, kvalitet, tradiciju, istoriju. Naša kompanija Vendome, jedna od najpoznatijih na svijetu, treba nekog poput tebe.’ Ta Rupertova kompanija danas se zove Richemont sa sjedištem u Ženevi i Londonu. Johan je bio vlasnik velike duvanske grupe Rothmans Carreras, ali je prodao BAT-u za 15 miliona funti. Tako sam s Richemontom sklopio ugovor i postao umjetnički direktor te velike grupe koja ima 28 marki; najznačajnije su: Mont Blanc, Cartier, Vacheron Constantin, IWC, Van Cleef&Arpels i Dunhill, to su samo neki od onih koji rade sa satovima i nakitom jer ima i modne marke – dio Chanela, Chloe, Hackett…

Na samom startu angažmana, Monty je briljirao, za Rupertovu kompaniju pronašao je dragulj. Za anonimni brend satova za ronjenje, dragulj je bio on. Samo je inventivnost i osjećaj za luksuz Panerai učinila slavnim brendom.

– Nezapamćen uspjeh postigao je italijanski sat Panerai. Ta firma koja je prije deset godina vrijedila nekoliko miliona dolara, danas vrijedi preko pola milijarde dolara, a sada je i dio Richemont grupe. Sat ima dugu istoriju, bio je originalno ronilački sat italijanske mornarice: za vrijeme Prvog svjetskog rata Italijani su proizvodili torpeda, koja su specijalne ronilačke jedinice pričvršćivale pod neprijateljske brodove. Sat Panerai pokazivao je roniocima koliko mogu ostati pod morem. Sve sam to saznao kad sam za jedan japanski list radio veliku reportažu o satu Panerai. Sat mi se svidio jer je bio jednostavnog, čistog dizajna i stalno sam ga nosio. Kad sam došao u Hollywood, Sylvester Stallone, Arnold Schwarzenegger i Bruce Willis oduševili su se satom. Stallone ga je potom nosio u jednom filmu, a proizvedena je i ograničena serija nazvana Slytech. Stallone je mnogo satova darovao prijateljima i za sat se brzo pročulo. To je bilo u vrijeme kad je počeo trend velikih čeličnih satova, koji je danas na vrhuncu, i proizvode ih sve velike firme. No pravi je bum počeo nakon što sam Panerai darovao Rupertu. Drugi dan pitao me mogu li mu kupiti taj sat. Rekao sam mu da nema više takvih satova, da sam mu zadnji poklonio. Tada je rekao: ‘Mislim na kompaniju, ne na jedan sat. Hoću da odmah kreneš u akciju.’ Nazvao sam svog saradnika i 48 sati poslije kupili smo Panerai.

U životu i radu ipak mi je najviše značila intuicija. Lako čitanje ljudskih karaktera i mogućnost da ne gubim vrijeme i energiju na one koje to nisu zaslužili

Ali mnogo je važnija činjenica da tajna Montyjevog talenta leži u tome da on takođe i od ljudi može napraviti ono što je izveo sa Panerai satom. Istančan osjećaj za imidž i neobičan sluh za potrebe tržišta, dali su mu moć da ukoliko želi, on može stvoriti zvijezdu. Sa mnom bi se u ovom trenutku složile Naomi Campbell, Linda Evangelista, Christy Turlington, Claudia Schiffer, ali i Sylvester Stallone, Eva Green, producenti James Bonda, Slavica Ecclestone i njen bivši suprug Bernie, kao i mnogi drugi slavni i bogati savremenici.

Monty je fotoaparatom, od rakursa i dispozicije napravio filozofiju života u kojoj elita ustaje nešto prije 11 sati, u kojoj nema radnog vremena, ali se marljivo radi, u kojoj se prezire nedostatak kreativnosti. Gdje je neznanje i monolingvistika (znanje samo jednog jezika) neoprostiv grijeh. Isto kao kad nosite sintetiku i kupujete jeftine stvari. On je glamur nosio u svom dnk, i nikada, ma kakva iskušenja bila, nije dozvolio da spusti kriterijum. Sve u vezi njega i oko njega je megalomanski. Bila sam tu kada se rađala ideja o Lauereus nagradama. Njegova kćerka Polona i on su brižljivo razvijali strategiju. Ono što sam kasnije vidjela, bilo je impozantnije i veće nego što sam mogla da zamislim. Nekada je teško ispratiti tu širinu i glad za glamurom. Sportisti koji staju na tron i primaju godišnje nagrade za najbolje na svijetu, u stvari, ne znaju da iza teških satenskih zavjesa stoji čovjek koji je uspio da kroz gvozdenu zavjesu prođe do krajnje zapadnjačke životne filozofije, preoblikuje je i prilagodi. Najbogatiji ljudi svijeta ne mogu da zamisle svoj godišnji plan bez Festivala luksuza u Veneciji ili Festivala umjetnosti i kulture u Sent Moritzu. Upravo tamo, na aukciji je ponuđena posljednja fotografija Airtona Sene na kojoj pozira sa Montyjem, držeći u rukama fotoaparat, koji je oduvijek bio formula gospodina Komljenovića. Formula uspjeha.

– U životu i radu ipak mi je najviše značila intuicija. Lako čitanje ljudskih karaktera i mogućnost da ne gubim vrijeme i energiju na one koje to nisu zaslužili.

U moru slavnih koje je tokom svih ovih decenija sreo, postoje oni koje suštinski poznaje i čiji imidž površnih ličnosti nema nikakve veze sa kompleksnim intelektualnim i duhovnim veličinama, kakvi su zaista. Neke od njih se nije ustezao da pomene.

– Sylvester Stallone, u sebi krije ličnost koju samo malobrojni poznaju. Mislim da znam jako dobro procijeniti ljude. Dovoljno mi je pet minuta da znam ko je pravi frajer a ko folirant. Stalonea svi gledaju kao Ramba i Rockyja, a malo ko zna da je završio likovnu akademiju, napisao dvadesetak scenarija pod pseudonimom, da mnogo zna o mnogim stvarima, a posebno o kulturi. Kad je jednom posjetio Firencu pa su mu vodiči pokazivali umjetnine i spomenike, on ih je impresionirao odličnim poznavanjem italijanske umjetnosti. Nevjerovatno je darovit za mnoge stvari, a njegov najveći kvalitet je disciplina. Kad su mu bile 42 godine, pričali smo o golfu i rekao sam mu da je golf najbolji sport na svijetu. To ga je zaintrigiralo i on je danas jedan od najboljih igrača golfa amatera na svijetu, a to je postigao tako da je svaki dan tri, četiri sata vježbao. Svojim talentom i znanjem oduševio me i Robert De Niro. Skroman je, sramežljiv, a kao veoma inteligentan čovjek, odlično predviđa događaje. To mi se uz opštu kulturu katkad čini ključnim za uspjeh. Dobar instinkt i viziju imao je jedan od najvećih tajkuna za kojeg sam radio 15 godina, Saul Kerzner, vlasnik Sun Cityja, Atlantisa, sve zajedno tristotinjak hotela. Za Kerznera sam radio mnogo toga, ali ispričaću kako sam mu našao kuću na Azurnoj obali, koja je pripadala jednom ruskom princu. Bila je jedna od najljepših na tom području blizu Monte Carla i koštala je oko šest, sedam miliona dolara. Bila je velika, sa 28 spavaćih soba i prekrasnom terasom s kineskim kupolama. Kad je on to ugledao, rekao mi je da srušim to… Kazao sam da je to najljepše na toj kući i da mu samo pred ulazom nedostaju dvije kineske vaze visoke kao on, a on nije baš visok. Kupole nije srušio i kad smo se jednom našli u Kuala Lumpuru i bili u društvu sa sultanom Rajom Mudom u hotelu Intercontinental, Kerzner je na ulazu hotela ugledao dvije vaze i uzviknuo: ‘Monty, gledaj ove vaze. Sjećaš se da si mi rekao da takve stavim pred ulaz. Odmah ih kupi i pošalji u Monte Carlo.’ Vidio sam da to nisu kineske vaze, pa sam mu rekao: ‘To su vaze iz Burme, nemaju veze s Kinezima’. Ali njega to nije zanimalo. ‘Ma baš me briga čije su, vidiš da su visoke kao ja’.

Najbogatiji ljudi svijeta ne mogu da zamisle svoj godišnji plan bez Festivala luksuza u Veneciji ili Festivala umjetnosti i kulture u Sent Moritzu, kojeg Monty organizuje

Monty Shadow je zasigurno mnogima promijenio život iz korijena. Jedna od njih je i Slavica Radić; iz Laktaša! Te 1982, bila je samo još jedna ljepotica u nizu na trkama za Veliku nagradu Monte Carla. Čeda, sa kojim je došla da bi posmatrala najbrži cirkus na svijetu, predstavio je gospodinu Ecclestoneu, svom bliskom prijatelju i vlasniku Formule 1. Ostalo je istorija. O svom privatnom životu rijetko priča. Bio je oženjen slovenačkom manekenkom Mojcom Platner, sa kojom ima kćerku Polonu. Nedavno, ponovo je poslije nekoliko decenija pristao na to da svoje srce pokloni nekom. Velikodušan dar primila je preduzetnica i glumica Audrey Tritto (40). Sa svojim angažmanima u filmskoj industriji, i brzorastućim dizajnerskim brendom Bvona, ona je definitivno prava osoba koja je mogla da parira medijskom magu, članu Upravnog odbora Daimler Chrysler i ličnom imidž mejkeru Paula Coelha.

Upravo je veliki svjetski pisac Coelho, njegov veliki prijatelj, vrlo dobro objasnio njegov najveći talenat: ‘Monty nije predvidljiv. Ali on ima najbolji kvalitet koji bilo ko može da ima: dobar je prijatelj. Ima i veliku manu: njegov telefon zvoni usred razgovora, bez obzira koliko je važan, ili nije, sastanak na kom se nalazi. I u 90 odsto slučajeva javlja se na telefon. Nekoliko vidovnjaka sam upoznao u životu, a Monty je jedan od njih. On je uvijek iznenađenje. Kad osjeća da je vrijeme, izgubi se u novoj avanturi koju je već zamilio. Nikada ne provodi dane pokušavajući igrati ulogu koju su drugi izabrali za njega.’

NISU SVI MODELI NAOMI CAMPBELL
Ljepota nije presudna za manekenku, uz nju je potrebno imati harizmu, komunikativnost, ponašanje, tvrdi, čije manekenske ‘bebe’ su u jednom trenutku dominirale svjetskim pistama. Od ponašanja u miljeu u kome se kreće, zavisi hoće li se manekenka uspjeti vinuti u vrh ili propasti. Kao ilustracija prepričava se odnos s Naomi Campbell. 
– Dobila je malu ‘pljusku’ jer je došla na snimanje, gdje sam je čekao s asistentima i kamerama, nakon neprospavane noći i lumpovanja. Bila je histerična i nemoguća. Ponekad ne znaš kako bi motivisao te djevojke, moraš im biti i tata i mama. Svaki sam model morao upoznati da bih znao kako iz njega izvući maksimum. Moraš biti psiholog. Kad bih Naomi rekao da je najbolja i najljepša, sve bi napravila kako treba. Ona nije imala veliku kulturu, ali je putujući mnogo naučila. Nastojao sam svim mladim djevojkama objasniti da kroz svijet u koji su kročile moraju hodati dostojanstveno.

UŽITAK VAŽNIJI OD ZARADE
Svaki detalj oko Montyja odiše luksuzom. Od cipela, stone lampe na radnom stolu, do kafe koju pije. Sjedišta njegovih firmi, sve prestižne lokacije. U vinoteci ima desetak hiljada flaša biranih vina. Koliko Monty, zapravo, ima novca? Kako je zaradio prvi milion?
– To meni uopšte nije bitno. Zarađivao sam i trošio. Nije bitno koliko imam dok god imam dovoljno da mogu živjeti kako želim i da mojoj kćerki ništa ne manjka. Sretan sam čovjek, i to je jedino bitno. Jedan vikend humanitarno veče u Monte Carlu, a onda festival kulture u Sent Moritzu. Poslate pozivnice na 10.000 adresa, i to samo istinskoj eliti. Od toga se ne zarađuje. U tome se uživa.