Da li postoji siguran posao u 21. vijeku?

Karijere

Sa kakvim poslovnim svijetom se suočavaju roditelji pripadnika generacije X i/ili milenijalaca i da li se generacijski jaz još više produbljuje zbog stalnih promjena poslovnog okruženja?

Prije nego što je industrija informacionih tehnologija postala popularna za prekvalifikovanje radne snage, miješali smo riječi “preduzimač” i “preduzetnik”. Da bude sam svoj gazda je mogao onaj ko je imao početni kapital, ostali su “valjali” robu koja je pala sa kamiona ili se snalazili na drugačije načine. Oni koji nisu mogli da dođu do državnog posla, radili su kod ozloglašenih privatnika i bili živi primjeri prekarnog rada, dok još prekarijat nije bio moderna riječ.

“Posao u državnoj firmi je siguran posao” je mantra koju vezujem za posljednju deceniju 20. veka. Sve ostalo nije samo nesigurno, nego i nepromišljeno. Ko još bira neizvjesnost umjesto bezbrižnosti?

Frilensing znači više fleksibilnosti, a manje sigurnosti? 

Brzo premotavanje filma koji prikazuje posljednje dvije decenije. Većina frilensera su visoko obrazovani, mladi profesionalci sa završenim osnovnim studijama iz arhitekture, dizajna, marketinga, softverskog inženjerstva i ekonomije. Iznenađujuće, najveći broj radnika koji svoj posao obavlja preko interneta ne dolazi iz sfere informacionih tehnologija. IT stručnjaci su deficitaran kadar u cijelom regionu, te nemaju problem da nađu zaposlenje u “oflajnu”.

Frilenseri žongliraju sa više projekata u isto vrijeme i u stalnoj su potrazi za novom gažom. Ranije se ekonomija u kojoj operišu ovi kadrovi zvala sharing collaborative ekonomijom, dok je danas uvreženiji naziv ekonomija platformi (platform economy) ili gig ekonomija. Postojanje različitih naziva može da svjedoči evoluciji gig ekonomije, ali i njenim različitim tumačenjima. Prvobitno posmatrana kao dodatni izvor zarade, za neke je postala i način života. Primjer digitalnih nomada je ilustrativan: oni su profesionalci koji rade onlajn sa globalnim klijentima, najčešće iz stranih zemalja i karakteristični su po tome što često mijenjaju svoju lokaciju.

Fleksibilnost radnog vremena i lokacije su dva glavna benefita koje navode frilenseri. Bejbi bum roditelji bi sada pitali, a gdje je tu ugovor o radu, fiksna plata, godišnji odmor? Neosporno je da su disciplina i organizacija presudne za dobro obavljanje posla u ovakvom režimu rada, ali u novije vrijeme se sve više čuju mišljenja da je fleksibilnost mit kada se radi o poslu radnika u gig ekonomiji. To se posebno očitava na primjerima kurira i vozača gdje vas sistem korisničkog ocjenjivanja tera da radite više, jer vam u suprotnom rejting opada.

Ovdje je na djelu menadžment uz pomoć algoritama (algorithmic management) koji podrazumijeva set tehnoloških alata koji se koriste za upravljanje radnom snagom, a oslanja se na prikupljanje podataka i nadzor radnika sa krajnjim ciljem da omoguće automatizovano ili poluautomatizovano donošenje odluka. Dakle, ako kurir prima manje porudžbina, a klijenti nisu previše zadovoljni uslugom, platforma će mu davati manje posla i favorizovaće druge kurire koji ostvaruju bolje rezultate.

Mit sigurnog posla

Šta je za vas siguran posao i da li ste ga nekada imali? Na ovo pitanje biste od različitih generacija, u različitim političkim sistemima, dobili drugačiji odgovor. Posmatrajmo region!

Pripadnici bejbi bum generacije: “Siguran posao je posao u državnoj firmi.”

Pripadnici generacije X: “Siguran posao je posao u državnoj firmi.”

Milenijalci: “Šta je to siguran posao?”

Istini za volju, oni koji su rođeni kasnih 70-ih i početkom 80-ih pripadaju generaciji X, ali se pridružuju milenijalcima u promišljanju šta predstavlja koncept sigurnog posla. Sve što je danas ostalo od ovog koncepta je klauzula ugovora o radu koja definiše da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme.

Građenje uspješne karijere podrazumijeva učestale promjene

Digitalna revolucija je iz korijena promijenila način na koji radimo, naš odnos prema poslu, produbila generacijski jaz i okrenula naglavačke svet naših roditelja koji su bili radno aktivni u periodu jugokomunizma.

Sjetimo se Heraklitovih riječi: “Jedina konstanta u životu je promjena.” U digitalno doba, ta promjena je postala još brža i neizbježnija kada govorimo o biznis sferi. Kompanije se danas takmiče da ponude bolje uslove kako bi imale što bolji kadar, a izdvajaju velika sredstva na zadržavanje zaposlenih (employee retention).

Oni koji grade decenijsku karijeru unutar jedne kompanije se izlažu opasnosti sputavanja sopstvene krive učenja, i samim tim postaju manje konkurentni na tržištu rada. Nikada ne treba da prestanete da učite.

Naši stari bi rekli da živimo u sveopštoj nesigurnosti. Pored nerazumijevanja onoga čime se bavimo, najteže im je da shvate razloge za promjenu posla: “ne slažem se sa svojim menadžerom”, “ne prija mi radno okruženje”, “benefiti su bolji na nekom drugom mjestu”. Brzo će priznati da ne razumijju ni nas ni poslovni svijet u kome plivamo.

Šta je vaša sljedeća profesija? 

Danas ste novinar, sjutra ćete raditi na osmišljavanju slogana (copywriting), prekosjutra ćete se okušati u dizajnu… Promjena profesije nam je “zapisana” i to više od par puta tokom poslovne karijere. Može se posmatrati kao nesigurno, ali u isto vrijeme omogućava i veliki manevarski prostor za kreativnost.

Ako je potrebno napraviti izbor između nesigurnog frilensinga i “sigurnog” posla u 21. vijeku, neki će koketirati sa obije opcije, neki će izaći iz svoje zone komfora, dok će se oni treći čvrsto držati odgovornosti poslodavca.

Živimo novu poslovnu realnost koja se stalno mijenja, te stoga ne treba da nas čudi što se dovodi u pitanje fleksibilnost frilensing posla i koncept sigurnosti u tradicionalnim vidovima zaposlenja. Nećemo naći kompromis ako ga tražimo na liniji fleksibilnost-sigurnost, birajući bilo koju od ove dvije opcije.

Na kraju, pitanje je duha da li ćemo “novu poslovnu realnost koja se stalno mijenja” posmatrati kao neizvjesnost ili kao priliku za promjenu.

Izvor: Talas.rs