Da li će američki naftaši preživjeti krizu?

To bi stavilo prag ispod cijena nafte, očekivali su. A sa E&Ps u centru pažnje, drugi dio lanca snabdijevanja naftom ostao je u velikoj mjeri ignorisan: srednji tok.

Jedna od stvari koja je krizu ovogodišnje naftne industrije razlikovala od većine bila je ta što je zahvatila svaki dio lanca snabdijevanja. Iako bi obično srednji i donji tok imali koristi od nevolje gornjeg toka, to ovoga puta nije bio slučaj, jer je potražnju uništila pandemija.

Pa kad su bušilice iz škriljaca u Sjedinjenim Državama počele da rade na praznom hodu i zatvaraju bunare, počeli su da utiču na prihode i održivost svojih partnera za prikupljanje, skladištenje i transport u srednjem toku. I dok se potražnja za skladištenjem nafte zaista povećala, potražnja za transportom gasovoda pala je u provaliju.

Stope korišćenja gasovoda u SAD naglo su pale nakon pada cijene nafte u martu, rekli su analitičari Wood Mackenzie-a ranije ovog mjeseca. Kompanije za istraživanje i proizvodnju rade ono što moraju da bi prevazišle krizu, ali to košta njih i njihove operatore gasovoda, prenosi Logicno.com.

„Škriljevci se konačno ponašaju onako kako bi trebalo da se ponašaju – fleksibilno i s obzirom na mogućnosti investiranja kratkog ciklusa“, rekao je u izvještaju analitičar kompanije Wood Mac Alex Beeker. „Oni rade sve što je potrebno da bi preživjeli. Rezovi ove veličine bili su apsolutno pravi potez, ali bilansi će se još ispitivati ove godine. ”

Ali, dodao je, „Mnogi se odlučuju na odlaganje aktivnosti bušenja i dovršenja, kršeći svoje ugovore o minimalnoj količini obaveza sa kompanijama srednjeg toka. Radije bi platili nekoliko miliona dolara kazne, nego da proizvode po trenutnim cijenama. ”

Nekoliko miliona dolara možda bi koristilo operaterima gasovoda, ali koliko bi to bilo dobro u poređenju sa naknadama za korišćenje redovnog gasovoda za više od minimalnih količina? Sada dodajte šanse da deseci bušilica iz škriljaca propadnu zbog krize, pa neće moći platiti ni tih nekoliko miliona dolara kazne, budućnost izgleda sumorno.

Od početka godine, gasovodne kompanije su odložile projekte proširenja kapaciteta koji su jednaki kapacitetu 1,4 miliona bpd, izvijestio je Argus prošlog mjeseca. Neki projekti za proširenje kapaciteta još uvijek rade, zahvaljujući obezbjeđenim dugoročnim ugovorima, i očekuje se da će početi sa radom prema rasporedu, ali odlaganja nisu dobar znak.

Najveći američki proizvođači iz škriljaca izvijestili su o kombinovanom neto gubitku u iznosu od 26 milijardi dolara za prvi kvartal godine, objavio je krajem maja Financial Times. A ovo nije bio ni najgori kvartal ove godine, jer su zastoji u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Državama počeli u prvom tromjesečju, ali su se njihovi efekti počeli potpuno osjećati tek u ovom tromjesečju.

Ali, pored gubitaka, ovi vrhunski nezavisni proizvođači su tokom prvog kvartala imali i kombinovane otpise više od 38 milijardi dolara, pokazuju podaci kompanije Ristad Energy. Sedamnaest kompanija iz škriljaca prijavilo je stečaj od početka godine. Očekuje se da će ih biti još. I proći će godine dok se proizvodnja ne vrati na nivo prije krize ako se ikada to i dogodi. Izgleda da kompanije iz srednjeg toka imaju mnogo za izgubiti, a prije samo nekoliko mjeseci bilo je previše nafte za naftovodnu mrežu.

Proizvodnja nafte je već smanjena za 1,2 miliona bpd u odnosu na godinu prije, saopštila je Uprava za energetske informacije 5. juna. Cijene su i dalje niže nego što je potrebno većini proizvođača da bi započeli bušenje. Pa ipak, neki ponovo otvaraju utorne bunare čak i po ovim niskim cijenama. Ovaj potez ima preveliku vjerovatnoću da uspori željeni oporavak cijena koji bi najviše pomogao da se vrate na noge.

„Vrlo malo novog bušenja ima smisla po cijeni od 35 dolara za barel (/ bbl). U prosijeku, širom bazena, Permija je jedina regija koja može zaraditi novac na tom nivou cijena. Da bismo vidjeli značajan oporavak u aktivnostima bušenja i dovršetka, moramo vidjeti cijene više od 45 USD / bbl “, rekao je Beker iz Wood Mac.

To znači da će operateri srednjeg toka morati da sačekaju da se situacija ponovo normalizuje. Ali neki od njih ne čekaju. Neki preduzimaju akcije koje bi ih diverzifikovale kako bi preživjeli.

Kanadski Enbridge, jedan od najvećih operatora gasovoda u Sjevernoj Americi, želi da se udalji od nafte i prirodnog gasa, preko projekata obnovljivih izvora energije.

„Mi mislimo da diverzifikovan pristup, postepeni pristup tranziciji kroz prirodni gas i obnovljive izvore energije ima puno smisla,“ rekao je glavni direktor kompanije Al Monaco ranije ovog mjeseca.

Po tome je Enbridge izuzetak u industriji, ali možda ne za dugo. Naftna kriza je bez presedana i potpuno neočekivana. Ali kada se jednom dogodila, šta je garancija da se neće ponoviti?

Baš kao što su bušilice iz škriljaca naučile da budu fleksibilnije nakon krize 2014. i da opstanu uz niže proizvodne cijene, tako i kompanije iz srednjeg toka moraju da nauče da budu fleksibilnije nakon ove krize. A one mogu dobro da se diverzifikuju dalje od svoje osnovne djelatnosti. Big Oil to radi, i to hitno. Možda su pronašli nešto što bi moglo funkcionisati i za ostatak industrije.