Tri moguća scenarija za približavanje vrhuncu potražnje za naftom

Britanska kompanija British Petroleum (BP) je 2020. šokirala energetska tržišta izjavom da je svijet već prešao vrhunac potražnje za naftom.

Danas, kada ekonomski analitičari govore o vrhuncu potražnje za naftom, misle na onu tačku u vremenu kada globalna potražnja za naftom ulazi u fazu terminalnog i nepovratnog pada. To će nesumnjivo prekrojiti geopolitičke karte, a onda čak ni OPEC možda neće moći uraditi ništa po tom pitanju.

Nakon objave BP-a, a s obzirom na energetsku prognozu kompanije za 2020. godinu, izvršni direktor Bernard Looney obećao je da će BP povećati svoju potrošnju na obnovljive izvore energije 20 puta, kako bi dostigli pet milijardi dolara godišnje do 2030. godine i da neće ulaziti u istraživanja nafte u novim zemljama. Ta najava je donekle bila iznenađujuća, s obzirom na to koliko je BP bio agresivan u potrazi za novim nalazištima nafte i gasa.

Kako navodi stranica, danas, kada mnogi analitičari govore o Peak Oilu, i kad god globalna potražnja uđe u fazu pada, obično misle na onu tačku u vremenu kada globalna potražnja za naftom ulazi u fazu terminalnog i nepovratnog pada. Prema BP-u, ta je tačka već došla i prošla, a potražnja za naftom trebala bi pasti najmanje za 10 posto u tekućoj deceniji, a do 50 posto u naredne dvije decenije.

BP je primijetio da je istorijski gledano potražnja za energijom uvijek rasla u tandemu s globalnim ekonomskim rastom. Međutim, kriza COVID-19 i pojačane klimatske mjere mogu imati ulogu u narušavanju ovog pravila, zbog čega je kompanija pogriješila u svojim procjenama, jer je postalo jasno da pandemija COVID-19, koja je počela prije više od dvije godine, nije dovela do značajnijeg pada potražnje za naftom.

Stranica navodi da je BP kasnije revidirao svoju prognozu globalnog ekonomskog rasta, u svom energetskom pregledu za 2022. godinu, rekavši da će se globalni bruto domaći proizvod smanjiti za samo 1,5 odsto do 2025. u odnosu na nivoe iz 2019. godine, u poređenju s prethodnim procjenama smanjenja koje su iznosile 2,5 odsto. Takođe, BP je opravdao svoju raniju mračnu perspektivu time da je bila pripremljena prije nego što je ruski rat protiv Ukrajine podigao cijene energenata i doveo u neizvjesnost ruski naftni i plinski sektor posljednjih mjeseci.

Mogući scenariji

U svom najnovijem izvještaju, BP je predstavio tri scenarija, a svi oni predviđaju da će potražnja za naftom premašiti nivoe prije pandemije, do sredine ove decenije, prije nego što počne opadati u različitim stepenima.

Prvi scenario: U najoptimističnijem slučaju, kompanija očekuje da će globalna potražnja za sirovom naftom porasti na 101 milion barela dnevno 2025. godine i ostati na istom nivou do 2030. godine. Nakon toga će početi da opada i dostiže 98 miliona barela dnevno do 2035. godine, a zatim 92 miliona barela dnevno do 2040.

Drugi scenario: Kompanija ga je nazvala ”neto-nula” (nulta emisija ugljen-dioksida, izraz koji se koristi u borbi protiv klimatskih promjena), koji je najagresivniji zbog globalnih ambicija za borbu protiv klimatskih promjena, jer očekuje da će potražnja 2025. biti na 98 miliona barela dnevno i samo 75 miliona barela dnevno do 2035. godine. BP pretpostavlja da se mora postići smanjenje emisije stakleničkih plinova od 95 odsto kako bi se ostvarila predviđanja o ”neto-nula” razini.

Treći scenario: Nazvan je ”srednji put”. BP pretpostavlja da će svijet ostati u velikoj mjeri kompatibilan s klimatskim ciljevima, sa smanjenjem emisije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte od 75 odsto do 2025. godine. Ovaj scenario sugeriše da će potražnja za naftom biti oko 96 miliona barela dnevno u 2025. i 85 miliona barela dnevno do 2035. godine.

Međutim, nedavni događaji u energetskom sektoru ukazuju na to da bi naftne kompanije mogle dobiti slobodu da povećaju proizvodnju, pa čak i da ublaže klimatske ciljeve sve dok cijene nafte i plina ostanu visoke. Prošle godine se američka kompanija Exxon Mobil našla u problemima nakon što je mali hedž fond u njenom upravnom odboru, pod imenom Engine No.1, uspješno vodio bitku da se u odbor Exxona postave tri direktora s ciljem da se kompanija podstakne na smanjenje svog “karbonskog otiska”. Međutim, Exxon je uspio da preokrene situaciju i pridobije dioničare na svoju stranu.

U tom kontekstu, grupa aktivista pod nazivom “Follow This”, koja vodi kampanju za smanjenje emisije ugljen-dioksida, predstavila je prijedlog koji poziva na brže djelovanje u borbi protiv klimatskih promjena, a koji je podržalo samo 28 odsto učesnika. Još jedan prijedlog koji poziva na izradu izvještaja o poslovnom planiranju s niskim emisijama ugljen-dioksida dobio je podršku od samo 10,5 odsto, što sugeriše da Exxonovo poslovanje s fosilnim gorivima ostaje sigurno, barem za sada, sve dok nastavi dijeliti dobiti dioničarima u obliku dividendi i otkupa.

Isti pristup je slijedila i američka kompanija Chevron, jer su dioničari glasali protiv prijedloga kojim se zahtijevalo da kompanija usvoji ciljeve za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Samo 33 odsto dioničara je glasalo za prijedlog, što je oštar zaokret u odnosu na 61 odsto glasova podrške koje su dioničari dali sličnom prijedlogu prošle godine.

Promjena mape

Sajt dalje nastavlja da je u još jednom izvještaju objavljenom na blogu “Geopolitical Intelligence Services”, Carol Nakhle, izvršna direktorica Crystol Energya, rekla kako postoji jednoglasno mišljenje da će globalna potrošnja nafte doseći vrhunac u naredne dvije decenije, ali da potražnja nakon toga ne mora nužno opasti na najniže nivoe.

Nakhle je napomenula, prema sajtu, da je potražnja za naftom u zemljama OECD-a dostigla vrhunac 2005. godine na oko 50 miliona barela dnevno. Ono što je u to vrijeme pokretalo potražnju je svijet u razvoju, posebno Azija, (uglavnom Kina i Indija – drugi i treći najveći potrošač nafte u svijetu nakon Sjedinjenih Američkih Država), kao i Bliski istok (predvođen Saudijskom Arabijom, koja je ujedno i šesti najveći potrošač u svijetu). Zemlje koje nisu članice OECD-a čine oko 54 odsto globalne potrošnje nafte.

Nakhle je objasnila da “nakon što se postigne vrhunac potražnje za naftom, ona će se u nekom trenutku stabilizirati, a zatim početi opadati. Ovo je uobičajeno na rastućem tržištu, ali na tržištu koje se smanjuje, povećanje proizvodnje jedne zemlje prati smanjenje ponude iz druge zemlje, a ovo pitanje je obično podložno cjenovnoj konkurenciji”.

Dodala je da će se, kada globalna potražnja za naftom dostigne svoj vrhunac i počne opadati, pojačati konkurencija među proizvođačima da prodaju više nafte i zaštite svoje udjele na tržištu. Na tržištu koje stagnira ili se smanjuje, proizvođači nafte i plina suočit će se s novim pravilima koja se razlikuju od onih na koje su navikli.

Naprimjer, strategija OPEC-a da smanji zalihe radi povećanja cijena, ili Rusija koja prijeti da će smanjiti svoje isporuke s ciljem vršenja pritiska kako bi se ukinule sankcije na njen izvoz nafte, više neće biti efikasna. Da bude jasno, više cijene će privući dodatnu proizvodnju, kao i uvijek, ali na tržištu koje stagnira ili se smanjuje to će dovesti do nižih cijena, a svaki namjerni pokušaj da se smanji proizvodnja kako bi se uravnotežile cijene biće kontraproduktivan.