RADO SAVIĆ: Majevico, u srcu te nosim!

U odnosu na period kada je Rado Savić prvi put izabran za načelnika opštine Lopare, promijenilo se dosta toga. On sam dodaje – promijenio sam se i ja. Prikupljena iskustva i znanja tokom skoro 20 godina upravljanja opštinom, iskustveno su obogatila ne samo njega, nego i sve saradnike, pa ih danas vidi kao uigranu ekipu koja je spremna da rješava zadatke koji se pred nju postave

razgovarala Borjana SIMIĆ      foto Borislav ZDRINJA

Voditi opštinu Lopare nije isto što i upravljati većinom lokalnih zajednica u Republici Srpskoj. Riječ je o kraju koji decenijama prati snažan talas iseljavanja, pa danas veliki broj Majevičana živi i radi širom Evrope. Na čelu takve zajednice već dvadeset godina nalazi se Rado Savić, čovjek čija životna priča na mnogo načina odražava sudbinu brojnih stanovnika Majevice. Po struci ljekar, diplomac Medicinskog fakulteta u Beogradu, i sam je imao priliku da svoj život nastavi u inostranstvu. Nakon studija raspolagao je dokumentacijom koja mu je otvarala vrata profesionalne karijere u Švajcarskoj, ali je donio odluku koja nije bila ni laka ni uobičajena. Umjesto sigurnije i izvjesnije budućnosti u jednoj od najrazvijenijih evropskih zemalja, izabrao je povratak u rodni kraj. Ta odluka bila je prije svega emotivna i zasnovana na osjećaju pripadnosti zajednici iz koje potiče. Nakon rada u struci, Savić se uključio i u politički život Lopara, vjerujući da razvoju lokalne zajednice može doprinijeti ne samo kao ljekar, već i kroz javni angažman.

Pripada rijetkoj vrsti ljudi koji su mogli izabrati lagodniji život daleko od zavičaja, ali su srcem ostali vjerni zemlji iz koje su ponikli, pretvarajući ljubav prema Majevici u životni poziv i misiju. U javni život unio je osjećaj odgovornosti, brige za ljude i iskreno uvjerenje da se napredak jedne zajednice mjeri kvalitetom života njenog najobičnijeg stanovnika. Njegovo vođenje Lopara već 18 godina, svjedoči o istrajnosti, smirenosti i sposobnosti da i u najtežim okolnostima pronalazi rješenja, zbog čega je stekao povjerenje građana kakvo se gradi godinama, a potvrđuje na svakim izborima. Dok mnogi u malim i nerazvijenim sredinama vide prepreke, Savić u Majevici prepoznaje potencijal, pa predano radi na očuvanju njenog identiteta, tradicije, prirodnih bogatstava i neraskidivih veza sa dijasporom rasutom širom svijeta. U vremenu kada se uspjeh često mjeri veličinom budžeta i političke moći, pokazuje da se istinsko liderstvo ogleda u ljubavi prema svom narodu, poštenom radu i sposobnosti da malu opštinu vodi dostojanstveno, razvojno i sa jasnom vizijom budućnosti.

– Iskreno, nisam sebe nikada ni zamišljao u ulozi nekog ko se bavi politikom. Kad sam se uključio u politiku, sve je nekako krenulo u ovom pravcu i podrška naroda koju sam dobio me je odvela na stranu bavljenja politikom, tako da se ne bavim medicinom, za koju sam se školovao. Činjenica da sam pet puta biran za načelnika mi je jedna vrsta satisfakcije, ali i obaveze da odgovorno radim ovaj posao upravo zbog tih ljudi koji mi toliko dugo daju podršku.

Kako danas gledate na svoje prve mandate i na put koji ste prošli od tada do danas?

– Promijenilo se dosta toga, a promijenio sam se i ja. U početku, naravno, čovjek koji nema ni iskustva, ni dovoljno znanja i kako prolazi vrijeme, sazrijevali smo i moji saradnici i ja. Danas smo dobra i uhodana ekipa koja na izgled nemoguće situacije rješava uspješno i efikasno.

Šta biste izdvojili kao najznačajnije projekte i rezultate ostvarene tokom perioda u kojem ste na čelu opštine Lopare?

– To su sigurno aktivnosti na infrastrukturi, na uređenju naših sela i mjesnih zajednica. Od 2008. godine do danas urađeno je preko 300 kilometara asfaltnih puteva i mnogo komunalne infrastrukture. Izdvojio bi projekte poput izgradnje Doma kulture, opremanje škola, dječjih vrtića, jednostavno ono što je potreba građana. Nadam se u ovoj godini i završetku vodovoda, višedecenijskog projekta koji rješava problem vodosnabdijevanja u Loparama. Posebno mi je važno i drago što smo zaštitili neke od naših autentičnih proizvoda sa Majevice, kao što je majevički dimljeni sir zarac i majevički med. I, dodao bi, ništa manje važno, snažna kopča i veze koje smo ostvarili sa dijasporom.

Koje privredne grane su stubovi trenutnog ekonomskog razvoja Lopara? A koji potencijali bi u narednom periodu mogli biti prekretnica u privrednom razvoju?

– Trenutno u Loparama funkcioniše privredni subjekti iz metalskog sektora, drvoprerade, usluga… a ono što se snažno razvija i u čemu je šansa, to je izgradnja turističkog kompleksa Busija. Potencijal turizma je ogroman i on će sigurno u budućnosti biti nosilac razvoja ove lokalne zajednice koja ima komparativne prednosti, a to je očuvana priroda i prelijepi pejzaži sa bogatim kulturno-istorijskim naslijeđem.

Skupština opštine je usvojila plan investicija do 2030. godine. šta on predviđa?

– Plan Skupštine opštine donosi periodičan plan investicija. To je spisak želja koji na kraju postaje dokument, a ideje mogu predložiti svi građani, naravno odbornici kao predstavnici građana, lokalna i izvršna vlast. To u početku djeluje kao nešto veliko, ali na kraju bih volio i objavićemo šta je sve bilo u tom dokumentu i šta je urađeno. Taj dokument je težak blizu 30 miliona maraka. Za sada djeluje kao velik i značajan cilj, ali mislim da ćemo ga ispuniti. Ostvariv je.

Koliki je procenat opštinskog budžeta u tekućoj godini usmjeren direktno na kapitalna ulaganja i razvojne projekte?

– Naš budžet spada u manje budžete lokalnih zajednica, ali uspijevamo da dio sredstava povučemo od partnera, viših nivoa vlasti i međunarodnih organizacija, gdje sa našim učešćem zajedno uspijevamo da zatvorimo finansijsku konstrukciju, i da se određeni projekat realizuje. Istakao bih da imamo podršku i od pokrajinske vlade Vojvodine i Vlade Srbije, kao što imamo i od međunarodnih institucija i Vlade Republike Srpske.

Pomenuli ste značajnu podršku institucija Srbije. U čemu se sve ogledala ta pomoć?

– Zahvaljujući podršci Vlade Republike Srbije izgrađena je proizvodna hala u Priboju, koju opština izdaje pod zakup i ima mjesečni prihod. U toj hali biznis je pokrenuo naš čovjek iz dijaspore i desetak radnika koji su zadovoljni, ostali su u svom mjestu da žive jer imaju siguran izvor egzistencije, odnosno redovne i dobre plate. Osim toga, iz pokrajinske Vlade Vojvodine i Vlade Srbije, iz godine u godinu se podržavaju projekti kao što su opremanje i obnove vrtića, škola, vodovoda…

Postoje li specifične olakšice i podsticaji koje opština Lopare nudi domaćim i stranim investitorima?

– Razgovaramo sa svima koji žele da investiraju na područje opštine Lopare. Različite su grane djelatnosti i u skladu sa našim mogućnostima, maksimalno izlazimo u susret, bilo da je riječ o izgradnji proizvodnih pogona ili investiranju u poljoprivredu. Tako da, mi smo na neki način, osim servisa građanima, na usluzi i potencijalnim investitorima, pogotovo kad su u pitanju lokacije i obezbjeđivanje infrastrukture do tih lokacija…

Na Busiji je u toku izgradnja turističkog kompleksa. Koliki je značaj tog projekta za Lopare i Majevicu?

– Busija je nacionalni projekat, značajan za Republiku Srpsku i za ovaj dio Bosne i Hercegovine. Kad se potpunosti završi ono što je investitor zamislio, a sada su već vidljive konture projekta, Busija će privući ljude sa svih strana i Majevica će biti mjesto na koje će se dolaziti. Veliki je značaj jer će sigurno stotinjak ljudi naći zaposlenje, a sve će to ići i u pravcu zamisli da se tu plasiraju i domaći proizvodi. Dakle, naši poljoprivrednici će imati sigurno tržište za plasman robe.

U kojim oblastima poljoprivrede vidite najveći potencijal za brendiranje proizvoda iz Lopara? Koje su konkretne mjere podrške obezbijeđene za lokalne poljoprivredne proizvođače i prerađivačke kapacitete?

– Naravno, lokalna zajednica daje podršku. Konkretno, kada je riječ o voćarstvu, distribuirali smo sadnice našim poljoprivrednim proizvođačima, davali smo subvencije domaćinstvima i dajemo i dalje. Zatim, pružamo podršku kod obezbjeđivanja višegodišnjih ugovora o zakupu opštinskog zemljišta na kom se planiraju voćnjaci ili plantaže, zavisno od djelatnosti. A zajedno sa proizvođačima određujemo koje ćemo proizvode brendirati i kao zaštićene plasirati, jer to u stvari predstavlja garanciju krajnjem kupcu, da je zdravo i iz prirode. Cilj nam je, kad je riječ o šljivi, da radimo na zaštiti nekih proizvoda od šljive.

Kakav je uticaj dijaspore na život i razvoj Lopara? Često se govori da su Majevičani širom Evrope vezani za rodni kraj, ali vi ste isticali da je trebalo izgraditi povjerenje kad se govori o ulaganju ili humanitarnim akcijama?

– Naša dijaspora ima dinamičan uticaj. Majevička dijaspora je najbolje organizovana u cjelokupnoj srpskoj dijaspori. Snažne su lokalpatriote, ljudi koji vole rodni kraj i većina njih su godišnje na Majevici najmanje tri do četiri puta. Oni su učinili da se ovdje praktično održi život. Daju podršku svojim porodicama, rodbini, prijateljima, a već i investiraju. Postoji oko 20 uspješnih projekata naših ljudi iz dijaspore, poput farme koza, bazena za kupanje, zatim preduzeća metalske industrije, poljoprivreda…

Kako je stečen taj nivo povjerenja?

– Teško. Proces sticanja povjerenja je tekao kroz godine. Mi sa dijasporom organizovano radimo od 2010. godine. Danas smo na jednom mnogo višem nivou, dijaspora od vlasti u matici očekuje odgovornost, transparentnost, međusobno poštovanje i uvažavanje. Mi iz opštine Lopara se trudimo da se tako ponašamo, napredovali smo i povjerenje je danas na veoma visokom nivou. Ali, moramo raditi na tome da ga dodatno učvrstimo i naše Majevičane koji su voljni, pronađemo i animiramo da dolaze na Majevicu, a naravno, ako mogu i žele – i investiraju.

Vaši roditelji su radili u Švajcarskoj, vi ste živjeli na dvije adrese. To uopšte nije rijetka priča za Majevičane, kako izgleda porodična, a i razdvojenost od zavičaja?

– Jedan sam od hiljada onih čiji su roditelji živjeli i radili u dijaspori, a ja sam ovdje išao u školu, a nakon toga na studije u Srbiji. Imao sam Švajcarske papire, C vizu, međutim, nakon završenog fakulteta odlučio da se vratim u Lopare, u rodni kraj. Nedugo zatim su i moji roditelji došli iz Švajcarske, kada su završili tamo radni vijek, a ostala je moja sestra sa svojom porodicom, koja je rođena u Švajcarskoj i danas živi i radi tamo. Nije bilo lako u takvoj situaciji, ne želim nikom više da se tako nešto dešava. Nažalost, ekonomska, a i opšta situacija u svim balkanskim državama je takva da ljude tjera na migracije. Želja mi je da ovdje budu isti uslovi života kao i tamo gdje naši ljudi idu. Jedino će tada prestati da odlaze.

Kako ste prelomili da život vežete za rodni kraj, a imali ste odlične mogućnosti da odete?

– To je bila više emotivna nego racionalna odluka u tom trenutku. Ali eto, kao što kaže slogan ovogodišnjih Dana dijaspore – Majevicu u srcu te nosim! To je presudilo.

Kako ste se odlučili da upišete medicinski fakultet? Da li vam nedostaje ljekarski poziv, hoćete li mu se vratiti?

– Ljekarski poziv je plemenit. Odluka da upišem medicinu je moja, ali i želja mojih roditelja. Bio sam odličan student, završio nam vrijeme i fakultet i specijalizaciju. Ali, ne smatram da je u redu da se čovek bavi politikom intenzivno kao što to ja radim i da pregleda ljude. Nije to odgovorno prema pacijentima. Ako prestanem da radim ove poslove, vjerovatno ću se u nekom obliku vratiti u zdravstveni sistem.

Prije 12 godina veliki dio Srpske pogodile su poplave. Nekako se manje govorilo o mjestima kao što su Lopare, gdje su kiše pokrenule klizišta. Koliko je uloženo da se štete saniraju, i da li se može reći da su ti problemi riješeni? Da li je to uzrokovalo odlazak stanovništva?

– To je bilo veliko iskušenje. Oko 400 kuća oštećeno, izgrađene su 102 nove kuće, obnovljeno 60 kilometara uništenog asfalta, 22 mosta, 33 kilometra lokalnih vodovoda… Razaranja su bila velika, direktna šteta preko 21 milion maraka. Izborili smo se nekako s tim problemom. Još uvijek ima klizišta koja su aktivna i nakon 2014., ali u mnogo manjoj mjeri. Iz toga je izvučena pouka da ljudi shvate da je za gradnju prvobitno treba ispitati teren i dobiti potrebne pokazatelje o kakvom se zemljištu radi da bi se na njom moglo graditi. Dosta smo uradili na tome da ljudi ne odu zbog klizišta. Mislim da ne postoji ni jedna porodica koja je napustila opštinu zbog toga, jer smo izgradili pomenute kuće, neke su bile u tim mjesnim zajednicama, a dio njih je u Loparama i Priboju.

Po čemu su za vas posebni Pirkovci, po čemu Tociljevac, a po čemu Majevica?

– U zaseoku Tociljevac živim, tu mi je djedovina. Pirkovci su selo mojih komšija i rodbine koje cijenim, volim i poštujem. Lopare su glavna arterija Majevice. A, Majevicu u srcu nosim.

BUDUĆNOST JE U MLADIMA

Šta je perspektiva mladih u Loparama i na Majevici?

– Mladi će imati perspektivu, ako im mi koji smo odgovorni, otvorimo mogućnosti da se ovdje zaposle. Veliki su izazovi, oko Lopara su veći gradovi, dosta ljudi koji ne idu van, odlaze u Bijeljinu, Novi Sad, Beograd, Srbiju… Teško je zadržati stanovništvo u ruralnim područjima. Može samo kvalitetnim i dobro plaćenim radnim mjestima. Druga važna stvar je da funkcionišu servisi servisi važni za živote građana. Mi smo to podigli na viši nivo, od vrtića, osnovnih i srednjih škola, zdravstvene zaštite. Sve je to skoro kao i u nekim većim sredinama, a možda za neku stepenicu i bolje, ali ostaje nam da probamo formirati što više privrednih subjekata koji mogu dati dobru platu da bi ljudi ostali.