Da li se budućnost ishrane nalazi u najvećim dubinama okeana?

Deset milijardi tona ribe krije se tek nekoliko stotina metara ispod površine mora. Toliko ribe nalazi se tamo da su tokom Drugog svjetskog rata sonari imali problema s provjeravanjem dubine zato što toliko ribe živi na dubini od 200 do 1.000 metara

Taj nivo naziva se i zona sumraka zato što tek poneki zrak Sunca dospije na te dubine. Veći dio svjetlosti zaustavlja se na tek nekoliko metara dubine.

„Ogroman je to broj. Tamo ima dovoljno ribe da bi svakom čovjeku na planeti mogli da damo 1,3 tona ribe. Čak i ako bismo ulovili samo polovinu te ribe i pretvorili je u hranu za druge životinje, mogli bismo svakom čovjeku na svijetu dati 4,3 kilograma čistog proteina svakog dana“, priča za BBC Majkl St Džon, okeanograf sa Univerziteta u Danskoj.

„Imamo ljude koji umiru od gladi i to doslovno, a sa druge strane imamo toliki špajz praktično neiskorišćen“, nastavlja St Džon.

Već dugi niz godina komercijalni lov ribe na tim dubinama nije bio isplativ, što zbog tehnologije, što zbog ekonomske situacije. Kako je broj lako dostupne ribe sve manji, tako cijena ribe raste, a čini se da bi napokon i trošak lova dubinske ribe mogao biti prihvatljiv.

A kakav je ukus?

Ipak, pretpostavlja se da veliki dio te ribe nije prihvatljiv ljudima za konzumiranje i to prvensteno zbog ukusa. Trenutno prevladava mišljenje da bi bilo najbolje dubinsku ribu koristiti za prehranu drugih životinja, ponajviše zato što svake godine raste potražnja za što jeftinijom stočnom hranom.

Južnoafrička Republika pokušala je da hvata pojedine vrste kako bi barem djelimično smanjili pritisak na tradicionalne vrste ribe iz okoline južnog dijela Afrike. Takvi pokušaji, sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, neslavno su propali. Vrste koje su oni hvatali, recimo žaboglavke, imale su vrlo visok udio masnoće u mesu i nevjerovatno je teško baratati njima.

Jednom kad su ribe uhvaćene brzo su se kvarile i počinjale bi da se raspadaju na tropskim temperaturama. Ribe u raspadu su dosegle tako visoke temperature da je zabilježeno nekoliko slučajeva samospaljivanja. Jedan takav požar izmakao je kontroli i uništio čitavo postrojenje za preradu ribe.

U dekadama nakon tih događaja, došlo je do nekoliko pokušaja komercijalnog lova u zoni sumraka, ali do sad se ništa nije pokazalo kao dovoljno uspješno. Kako tehnologija napreduje, tako rastu i strahovi da će nastati pomama za ribom iz dubine što bi moglo dovesti do nekontrolisanog lova sa nepredvidljivim posljedicama za sudbinu svjetskih mora.