Koliko je bogat Katar: Od Volkswagena do Empire State Buildinga!

Katar je državica s Arapskog poluostrva koja je posljednjih sedmica skočila je u fokus medija i javnosti nakon što je nekoliko drugih arapskih država nenadano odlučilo prekinuti diplomatske i ekonomske veze s njom

I dok se rješenje za novo geopolitičko žarište i dalje ne nazire, tportal donosi neke zanimljivosti o ovoj državi. Kao prvo, Katar je najbogatija država svijeta. Svi relevantni izvori navode da je, ako se uzmu u obzir kupovna moć i kursevi valuta, bruto domaći proizvod po stanovniku u Kataru lani iznosio više od 125 hiljada dolara. Idući na listi je Luksemburg, s prosjekom nešto većim od 100 hiljada dolara.

To bogatstvo ima i svoju drugu stranu koja postaje jasnija kad se ukaže na još jednu zanimljivost. Državljani Katara su izrazita manjina u svojoj zemlji. Od otprilike 2,6 miliona ljudi, na koliko se procjenjuje stanovništvo male arapske države u prošloj godini, na Katarce otpada tek nešto više od 300 hiljada, odnosno malo više od deset posto.

Težak rad doseljenika

Katarci su manjina u svojoj državi već decenijama, ali omjer je dodatno narušen na njihovu štetu u posljednjih desetak godina, tokom kojih je broj stanovnika čak utrostručen.

U Kataru tako žive vrlo značajne skupine Indijaca, Nepalaca, državljana Bangladeša, Egipta i Filipina, a razlozi su uglavnom dobro poznati. Radi se o doseljenicima koji jeftino rade, a zahvaljujući enormnoj razlici u životnim standardima, čak i tako uspijevaju svojim porodicama u matične zemlje poslati dio teško zarađenog novca.

Kao izabrani domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu 2022. godine, Katar se posljednjih godina u medijima pojavljivao većinom uz negativne konotacije nakon što je otkriveno da infrastrukturu za taj sportski događaj doseljenici grade u vrlo teškim uslovima.

Ono po čemu je Katar još poznat na ovim prostorima je što je ta država dio svog bogatstva prije dvadesetak godina odlučila izdvojiti u pokretanje televizije Al Jazeera s namjerom da tako uspostavi protutežu zapadnim medijima u izvještavanju o događajima s Bliskog istoka. Jedna podružnica te medijske kompanije, Al Jazeera Balkans, ima svoje središte u Sarajevu.

Izvor katarskog bogatstva vrlo je dobro poznat. Riječ je o prihodima ostvarenim proizvodnjom i prodajom nafte i prirodnog plina.

Katar nije među državama koje su se lako obogatile te nakon toga odlučile zaspati na naftnim lovorikama, nego već dug niz godina aktivno provodi politiku ulaganja kako bi zadržao izvore zarade i u trenucima kad mu cijene energenata na svjetskom tržištu ne idu u prilog.

Jednu od glavnih uloga u tome igra Qatar Investment Authority (QIA), državna firma što upravlja fondom u koji se slijevaju prihodi od prodaje energenata, a koji se nalazi među najvećim takvim fondovima u svijetu.

Prema dostupnim podacima, QIA upravlja s više od 330 milijardi dolara imovine, a investicije su rasprostranjene širom svijeta.

Među lokacijama u koje su usmjerene katarske investicije ipak se ponešto ističu London, odnosno Velika Britanija, New York, Washington, Pariz i uopštre Francuska, kao i neki drugi gradovi i države.

Katar u Londonu posjeduje više imovine čak i od engleske kraljice

Katar tako kontroliše vlasništvo u trećini od 15 najskupljih londonskih nebodera dok britanske kompanije u njima imaju samo petinu vlasništva. Među tim nekretninama su poznati poslovni kompleks Canary Wharf, zgrada HSBC Tower, u kojoj se nalazi sjedište poznate globalne banke, kao i atraktivni neboder The Shard.

Katar je dobio i dozvolu londonskih vlasti da bivšu tamošnju američku ambasadu pretvori u luksuzni hotel, a katarski investitori su u Britaniji vlasnici poznate trgovačke marke Harrods, a drže i četvrtinu vlasničkog udjela u trgovačkom lancu Sainsbury’s, kao i udio u poznatoj banci Barclays.

Tu nije kraj ulaganjima. Katar drži petinu vlasništva u kompaniji International Airlines Group (IAG), koju čine avioprevoznici British Airways, Iberia, Aer Lingus i još nekoliko drugih. Dodatna ulaganja u vazdušni promet su i petina vlasništva u londonskom aerodromu Heathrow te četvrtina vlasničkog udjela u aerodromu drugog po veličini ruskog grada, St. Peterburga.

U Rusiji, usput, QIA je investitor i u državnoj naftnoj kompaniji Rosnjeft te kontroliše nešto manje od 10 posto dionica.

Katarski ulagači se ozbiljno drže savjeta da nije pametno držati sve investicije u jednom sektoru pa svoja ulaganja pokušavaju diversificirati. Već spomenuti QIA je najveći pojedinačni privatni investitor u njemačkom proizvođaču automobila Volkswagenu te kontroliše oko 15 posto dionica.

Italijanski proizvođač luksuzne robe Valentino takođe je u rukama katarskih vlasnika, kao i francuski fudbalski klub Paris Saint-Germain.

Francuske vlasti su razvile posebne odnose s katarskim partnerima koji drže vlasničke udjele u nizu tamošnjih kompanija, poput medijskih kuća Lagardére i Vivendi, energetskim divovima Total, Engie (bivši GDF Suez) i Areva, kao i u France Telecomu.

Vlasništvo u Empire State Buildingu

S druge strane Atlantika Katar je već godinama prisutan kao investitor u nekretnine u New Yorku, u kojem drži 10 posto vlasničkog udjela u poznatoj znamenitosti Empire State Buildingu, ali ulaže i u niz građevinskih projekata. Na suprotnoj obali Sjedinjenih Američkih Država katarska kompanija beIN Media Group, dio Al Jazeera grupe, kupila je poznati filmski studio Miramax, a u San Franciscu namjerava otvoriti kancelariju koji će se baviti investicijama u firme iz Silicijumske doline.

Katar se ne ograničava samo na investicije u Europi ili SAD-u. Prije nekog vremena je od kompanije Blackrock u najvećoj takvoj transakciji u istoriji Singapura kupio poslovni neboder u tom gradu vrijedan 2,5 milijardi dolara, a najavljene su i investicije u Maleziji, kao i saradnja s kineskim partnerima.

Politički škripac u kojem se našao Katar u ovom trenutku svakako jest najvažnija stvar kojom se moraju baviti tamošnji vlastodršci. Sve ove nabrojane i poznate investicije ukazuju na to da će, uspiju li se riješiti problemi u odnosima arapskih država bez dodatnih većih trzavica, ekonomski interesi koje Katar ima širom svijeta i dalje biti puno veći izvor uticaja koji ta država ima u globalnim odnosima.