Da li će metali postati nova nafta?
Tranzicija ka čistim energijama će koštati nevjerovatnih 173 triliona dolara u naredne tri decenije, kako bi se postiglo da 85% ukupne potrošnje energije bude obezbeđeno iz obnovljivih izvora do 2050. godine, procjenjuje Bloomberg NEF.
To će otvoriti brojne šanse za proizvođače tehnologije, trgovce energijom i investitore, ali čini se da nikome izgledi nisu tako svijetli kao što je to slučaj u industriji metala, prije svega kada je riječ o rudarskim kompanijama.
Prema nedavnoj analizi koju su objavili stručnjaci za energiju u publikaciji „Eurasia Review“, u slučaju da se ostvari brza energetska tranzicija u skladu sa scenarijom „nulte emisije“ Međunarodne agencije za energiju (IEA), cijene bakra, nikla, kobalta i litijuma mogle bi da dostignu iznose bez presedana u dosadašnjoj istoriji.
U naredne dvije decenije proizvodnja samo ova četiri metala, koja su ključna za energetsku tranziciju, mogla bi da se uveća četiri puta, na čak 13 biliona dolara, što je uporedivo sa procijenjenom vrijednošću proizvodnje sirove nafte u istom periodu.
Čiste energije traže mnogo više rudarskih iskopavanja
Tehnologije koje obezbjeđuju male emisije štetnih gasova, kao što su obnovljivi izvori energije, električna vozila, proizvodnja zelenog i plavog vodonika ili izdvajanje ugljenika iz vazduha i vode, zahtijevaju daleko veću upotrebu metala nego tehnologije koje su služile za proizvodnju zasnovanu na korišćenju fosilnih goriva. Ukoliko bi se energetska tranzicija odvijala predviđenim tempom, gotovo je sigurno da će potražnja za bakrom, niklom, kobaltom i litijumom rasti daleko brže nego ponuda, što će vrtoglavo pogurati i njihove cijene na tržištu.
Bakar i nikl su dobro poznati metali kojima se trguje više od jednog vijeka na berzama metala i imaju veoma široku upotrebu u privredi. Kobalt i litijum imaju specifičniju primjenu, njima je počelo da se trguje na berzama u posljednjoj deceniji, ali potražnja stalno raste prije svega zbog uvećanih potreba u proizvodnji baterija. Prema projekcijama o potražnji za ovim metalima u narednoj deceniji, ukupna potrošnja litijuma i kobalta bi mogla da se uveća za preko šest puta.
Velika koncentracija u malom broju zemalja
S druge strane, pošto se bakar, nikl i kobalt vade u rudnicima, riječ je o kapitalno intenzivnim investicijama za čiju realizaciju su potrebne oko dvije decenije. Otvaranje proizvodnih pogona za eksploataciju litijuma traje nešto kraće, jer se on najčešće vadi iz mineralnih izvora i slane vode dok se crpi iz zemlje.
Imajući u vidu da ovako spor proces proizvodnje nikako ne može da prati ubrzani rast tražnje, u analizi se prognozira da bi već u narednoj deceniji cijene nikla, kobalta i litijuma mogle da porastu za nekoliko stotina procenata, a cijena bakra za oko 60 odsto. To bi rudnicima i drugim bitnim igračima u ovom lancu, prije svega izvoznicima, donijelo ogromne zarade.
Ponuda ova četiri metala je, naime, prilično koncentrisana u pojedinim zemljama ili regionima. Nalazišta kobalta u Demokratskoj Republici Kongo čine 70 odsto ukupne svjetske proizvodnje i polovinu svjetskih rezervi ovog metala. Australija takođe raspolaže značajnim resursima litijuma, kobalta i nikla, Čile ima velike količine bakra i litijuma, dok su pomenuti metali u manjoj mjeri prisutni u Peruu, Rusiji, Indoneziji i Južnoj Africi.
