Miloš Stevanović – Širina u radu je garant uspjeha

Miloš Stevanović – Širina u radu je garant uspjeha

U njegovom vortexu, osim što je specijalista za korporativno pravo, spajanja i banke, jeste i sve ono što za rezultat ima stvaranje novih vrijednosti, napredak i usavršavanje. Član je organizacije East-West Bridge i uticajne Trilateralne komisije; jedini je iz BiH bio nedavno na zasijedanju u Ljubljani i ranije u Lisabonu. Bio je i prvi gradski menadžer u BiH… Otuda za The Prestige iznosi šta nam je sve potrebno za napredak

foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Niko nije toliko inspirisao i pokrenuo mlade ljude ovdje kao Miloš Stevanović (35). Elokvencijom, erudicijom, energijom! Krajnje je privržen korporativnoj kulturi: njegova predavanja studentima su drugačija – dinamična, a zanimljivim ih dodatno čini što uvod svira kvartet klasične muzike (i sam je pijanista). Otuda su izuzetno posjećena. Vjetar u leđa daje mu i članstvo u East West Bridge, koja spaja ljude iz svih sfera života i biznisa. Njen član je postao prije četiri godine, a pridruženi član Trilateralne komisije pri srpskoj grupi prije tri godine. U mnogo čemu, ovdašnji biznismeni vođeni su njegovim primjerom i nemalim iskustvom. Pogotovo gestom povratka u rodni grad (2006).

Stevanović, Žan Klod Triše, predsjednik Trilateralne komisije za Evropu i Jovan Kovačić

Stevanović, Žan Klod Triše, predsjednik Trilateralne komisije za Evropu i Jovan Kovačić

Trilateralna komisija je idealan osnov za razmjenu ideja u cilju stvaranja bolje budućnosti za sve nas

Poslije gimnazije, upisuje Pravni fakultet u Beogradu, za šta mu je majka, kao pravnik, bila inpsiracija, a otac uvijek podrška. Danas će reći: ‘Nije bilo lako’.
– Majka me je kao malog učila da pišem ugovore, tužbe, žalbe, radilo se mnogo na tome. Dugogodišnji je eskpert i za biznis i za ljudsku dušu. Imamo mnogo klijenata koji kod nje dolaze na savjet i stvarno sam ponosan što imam takvu mamu. Rijetkost je to da bude tako kompatibilno naše razmišljanje, pa da i na poslu funkcionišemo savršeno.
Po završetku fakulteta, dva puta je boravio na Harvardu, u Americi, u okviru HBS programa. Danas se u Bijeljini trudi da napravi kvalitetan i održiv biznis koji će, prije svega, da pruži najbolju moguću uslugu; bez obzira kojoj sferi biznisa pripada. Standard Group, čiji je vlasnik, u svom sistemu ima advokatske kancelarije, kompanije za računovodstvo, poreski konsalting i poresko zastupanje, firme za čišćenje poslovnih zgrada i prostorija, kompanije za cvijeće… Takođe, ekskluzivni su zastupnici vina manastira Hilandar za Bosnu i Hercegovinu.
Prvi put u istoriji BiH, Stevanović je neko ko je došao za gradskog menadžera. U blickrigu, za samo pola godine, unio je svježinu u Gradsku upravu Bijeljine i toliko toga riješio u samom gradu. Kao nestranačka ličnost, pokazao je takmičarski duh ne želeći da bude pobijeđen.
– Bila je čast, ali i odgovornost preuzeti tu funkciju. Za početak, na šest mjeseci. Suštinski, bio je izazov kako odgovoriti svima na zahtjeve, probleme koje ljudi imaju. Zato sam postavio internet platformu preko Instagrama i Fejsbuka. Prvih dana stizalo je po 300 do 400 poruka. Ne možete ni slutiti obim problema. Ono na šta sam ponosan jeste pažnja koju smo posvećivali kompanijama u privatnom vlasništvu. Stalno sam potencirao da poreske platiše treba da budu adekvatno nagrađene na način da imaju na usluzi efikasnu i modernu Gradsku upravu. To je srž sistema.

Sa predsjednikom Mercedes Benc korporacije Diter Zečeom

Sa predsjednikom Mercedes Benc korporacije Diter Zečeom

Specijalista ste za korporativno pravo, spajanja i banke. Šta je sve još u vašem vortexu?
– Sve ono što za rezultat ima stvaranje novih vrijednosti, napredak i usavršavanje. Dakle, sve profesionalne aktivnosti, kako pravničke tako i one koje nisu direktno vezane za moju advokatsku praksu, koje stvaraju nešto novo i dobro. Čovjek treba da ima širinu u radu da bi zaista bio uspješan.
Mi imamo advokatsku kancelariju, kompaniju za računovodstvo, kompaniju za održavanje zgrada i poslovnih prostorija, nosioci smo licence za vina Hilandara, imamo kompaniju za cvijeće i torte, itd. Neko će reći šta će ti sve to, ali ja sam svoju energiju morao da usmjerim u više biznisa jer volim da stvaram.

Da bismo učili i napredovali moramo se pomjeriti, pokrenuti, vidjeti i čuti nešto novo. Od Amerikanaca i Engleza mnogo se može naučiti o biznisu

U kriznim vremenima samo dobro organizovane kompanije mogu da rastu mnogo brže nego u redovnim uslovima. Tako je i sa državama. Gdje smo mi danas, kakva je perspektiva nas i zapadnog Balkana? Ovo prije svega bolje vidite, jer ste član Trilaterale čiji su fokus ovakve teme, a nedavno ste u Ljubljani imali veliku konferenciju i važne susrete. Kakvi su zaključci?
– Region u kome smo specifičan je po mnogo čemu, sa svim svojim prednostima i nedostacima. Prije svega, imamo zahvalan geostrateški položaj i bogati smo prirodnim resursima. Sem toga, naš narod je vrijedan i sposoban. Vjerujem da, ako se fokusiramo i zajednički potrudimo tako da svako da svoj doprinos prema mogućnostima, ali da da najbolje i najviše od sebe, možemo uspjeti mnogo. Regionalna saradnja među državama svakako je neophodna, jer razmjenom resursa i iskustava svi ćemo brže i efikasnije napredovati i razvijati se. Upravo to je jedan od osnovih ciljeva Trilateralne komisije – povezivanje i saradnja. Trilateralna komisija, kako kaže njen evropski predsjednik Žan Klod Triše (bivši guverner Evropske centralne banke, op.), idealan je osnov za razmjenu ideja u cilju stvaranja bolje budućnosti za sve nas.
Odmah da istaknem, ne postoji nikakava tajna vlada u sjenci. Naš rad je transparentan. Ja pripadam srpskoj grupi Trilateralne komisije. Posljednje zasijedanje u Ljubljani je proteklo dobro a ja sam jedini bio iz Bosne i Hercegovine, ranije u Lisabonu, i sad u Ljubljani na zasijedanju. Zaključci sastanaka svakako se ne prezentuju javnosti, ali teme su opšte popularne: biznis, politika, IT sektor…
Ponosan sam što je Ana Brnabić ove godine uzela učešće. Isto tako, po prvi put je i šef Uefa, sa kojim sam se sprijateljio, gospodin Aleksandar Čeferin, učestvovao. Čulo se mnogo dobrih ideja. Zasigurno najjači kontakt je bio sa Najdželom Higinsom, prvi čovjek na čelu Rotšild banke, a koji nije direktno iz te porodice. Sa gospodinom Higinsom sam zaista imao divan razgovor o budućnosti Balkana, a mnogo toga što sam čuo pokazuje da je Brexit samo formalnost, jer i suštinski Ujedinjeno Kraljevstvo će i dalje poslovno biti jako vezano za Evropu.
Budućnost Balkana će tek doći na fokus nekih velikih sila koje imaju za cilj da se umire tenzije i stvori kvalitetan okvir koji će omogućiti ulazak u Evropsku uniju. Jedino tako smo sigurni da će se stvari umiriti. Ovo sada bujanje nekih pojava po Evropskoj uniji nije dobro i vjerujem da će biti dovoljno pameti i mudrosti da se to obuzda.

Činilo se da nikad niko neće doći i Barseloni dati 222 miliona eura za Nejmara, bili su sigurni da on nikad neće otići. Ali, Pari Sen Žermen je došao i dao ih! Kako onda zadržati naše stručnjake i japijevce da ne odlaze. Kako ih zadovoljiti da ovdje osnivaju kompanije i rade, poput vas?
– Ljudima, naročito mladim ljudima, treba dati priliku da ispolje svoje ideje, da budu kreativni i ne sputavati ih i tjerati u dotrajale sistemske okvire. Sem toga, svakom čovjeku treba pokazati poštovanje za svaki uspjeh i poduhvat koji postigne, i tako ga motivisati da ostane i nastavi da napreduje.

Svi zajednički treba da radimo da se na ovim prostorima poboljša ekonomski kapacitet i pruže bolje prilike za preduzetnički duh prisutan kod mladih ljudi koji nose svježinu, kreativnost i nove ideje

Prije nekoliko mjeseci učestvovao sam u organizaciji prijema najuspješnijih privrednika u mom gradu. Ljudima koji rade, stvaraju i plaćaju porez treba pružiti ruku i reći hvala. Istovremeno, na prijemima u Gradskoj upravi sam forsirao da dolaze stalno mladi ljudi iz sfere interneta koji sada jedini predstavljaju istinske nove preduzetnike i to je naša budućnost.
Samo u Srbiji preko milijardu eura godišnje je izvoz od IT sektora. I kod nas postoje takvi mladi ljudi koji su napravili čuda. U Bijeljini postoji čovjek od 24 godine čiji softver koriste sve bolnice u Indiji. Taj čovjek plaća poreze, registruje svoj biznis. Ali on nije jedini. Ima ih mnogo, imamo prave mlade ‘mađioničare’ za posao koji znaju da stvore novu vrijednost i koje treba popratiti. To je istinska moć: stvaranje i plaćanje poreza.

Mladalačka strast za dosezanjem sve većih visina vidljiva je još na ulazu u njegovu kompaniju - Standard Grupu

Mladalačka strast za dosezanjem sve većih visina vidljiva je još na ulazu u njegovu kompaniju – Standard Grupu


Mnogo ljudi prati to što govorite o uspjehu, vaša predavanja studentima su motivaciona, puna primjera. Usavršavali ste se na Harvardu, često ste poslom u Engleskoj. Kako i mi da budemo Englezi, i oni su opušteni u radu, vole da svrate u pab, ali imaju sistem koji je sve uredio.
– Smatram da je moja obaveza da sa mlađima podijelim svoja iskustva, jer se dobre stvari uvećavaju dijeljenjem, tako da je ideja i cilj svih mojih predavanja dijeljenje i širenje dobre energije. Sem toga, od mladih ljudi sa duhom i entuzijazmom se mnogo toga može naučiti.
Da, ovih dana sam ponovo u Londonu na jendoj velikoj međunarodnoj arbitraži. Englezi su narod vrijedan poštovanja, a zbog svoje geografske pozicije osoben u odnosu na kontinentalne evropske narode. Čak je i anglosaksonski pravni poredak značajno drugačiji od kontinentalno evropskog, s obzirom da se temelji na precedentima kao izvoru prava, a sve iz razloga specifičnog istorijskog razvoja uslovljenog geografskim položajem, u odnosu na kontinentalni evropski pravni sistem koji se temelji na rimskom pravu. Od Britanaca se mnogo može naučiti, naročito kako objediniti i poštovati različitosti i biti dosljedan sebi i svojm principima.  Oni zaista znaju da rade istinski, onako, da zapnu. Ali bi i oni od nas mogli da nauče da budu opušteniji. Dobra bi to bila sinergija. Nažalost, u posljednje vrijeme politika nas je dosta udaljila, ali imaju dobre ideje koje treba usvojiti, kada je riječ o biznisu.

Biti bogat je biti smiren u duši i zadovoljan sa sobom. Tek poslije toga novac dođe kao nagrada, kao posljedica stanja duše i aktivnosti

Tramp je ušao u Ginisovu knjigu rekorda kao osoba koja je izvela najveći finansijski oporavak u istoriji. O tome je rekao: ‘U vrijeme najvećeg sloma, kada sam dugovao 9,2 milijarde, prošao sam kraj prosjaka i shvatio da sam za toliko siromašniji od njega’. Ako je sreća novac, šta bi vas obogatilo?
– Novac, sam po sebi, jeste sredstvo plaćanja kojim možete kupiti stvari koje vas čine srećnim, ali ne i usrećuju. Za mene je veće uživanje proces stvaranja novca, rad i pronalaženje načina da prevaziđete prepreke, osjećaj produktivnosti i korisnosti. Kao neko ko voli da daje, za mene je pravo bogatstvo osjećaj da ste uradili nešto dobro za čovječanstvo, bilo da vam je za to bio potreban novac ili ne. Mada, budimo realni, u savremenom kapitalističkom društveno-ekonomskom sistemu, potreban vam je novac za sve.
Biti bogat je biti smiren u duši i zadovoljan sa sobom. Tek poslije toga novac dođe kao nagrada, kao posljedica stanja duše i aktivnosti. Ali, svakako, vrlo je važno da se vrati to društvu koje vam je i omogućilo, pa iz tog razloga mi vodimo računa da mudro i održivo dajemo kome treba.

Boris Beker kaže: ‘Ne govori o snovima, nego radi na njima!’ Vi djelujete kao da ste već ostvarili sve svoje snove, osim možda još da kupite avion…?
– Istina, uspio sam i postigao mnogo toga u životu, a iza svakog tog uspjeha stoji mnogo rada, truda i odricanja. Tomas Edison je jednom rekao: ‘Pokaži mi zadovoljnog čovjeka, i pokazaću ti neuspjeh’ a Edisonu se preduzetnički duh i osjećaj za biznis ne mogu osporiti. Stoga, treba biti svjestan svojih postignuća ali uvijek željeti više i bolje, samo tako se može napredovati, postavljanjem ljestvice na viši nivo nakon svake savladane prepreke. Što se tiče aviona, pa moram da kažem da mi je to dječački san, a ko zna, možda se nekada i dogodi. Ima ona izreka: šta um zamisli, možeš uvijek postići.
Uspjeh je relativna stvar, ali biti uspješan prije svega znači imati mir u sebi i duši, a sve ostalo se postigne vremenom i napornim radom. Da se ne lažemo – nema uspijeha bez odricanja.

Ko je najvažnija ličnost u vašoj karijeri?
– Jedan od najdražih momenata u životu bio mi je odgovor Vorena Bafeta na moje pismo, koji je lično on rukom napisao. Činjenica da mi je najbogatiji čovjek na svijetu pisao dalo mi je veliki podsticaj i inspiraciju. I naravno moja majka, fantastičan čovjek i vrhunski advokat.

Treba uvijek željeti više i bolje, samo tako se može napredovati. Zato mi se možda dogodi i dječački san - da imam avion

Treba uvijek željeti više i bolje, samo tako se može napredovati. Zato mi se možda dogodi i dječački san – da imam avion

Programiranje je moja najveća pasija, od toga sam naučio logiku i kritički da razmišljam kako da riješim neki problem

Koji je to biznis u koji je svaka uložena marka isplativa? Otuda naše redovno pitanje uspješnim: U šta bi uložili milion, a u šta 100.000 maraka?
– Za sto hiljada maraka kupio bih Audi Q8. Šalim se malo, mada sam imao ovakve potrebe ranije. Čim se neke pare zarade kupi se dobar auto, umjesto da se investira u nekretninu ili neki održiv biznis. Ali dobro, to je ta alhemija Balkana, kako je zove Goran Milić. Informacione tehnologije su oblast u koju vrijedi investirati. I škole stranih jezika, vrlo su popularne u današnje vrijeme.

Duhovni razvoj i putovanja sve više obuzimaju ljude. I vi volite da putujete. Šta ste sve iz tih putovanja naučili i donijeli ovdje?
– Broj pečata u pasošu definitivno je jedna od najvrednijih stvari. Svako putovanje i upoznavanje novih ljudi i mjesta donosi nova iskustva, kontakt sa novim energijama i znanjima, a to čovjeka oplemenjuje i čini boljim. Da bismo učili i napredovali moramo se pomjeriti, pokrenuti, vidjeti i čuti nešto novo. Od Amerikanaca mnogo se može naučiti o biznisu. Volim da putujem u Ameriku, velika zemlja, puna različitosti, širine; tamo svako ima priliku da uspije i bude ono što jeste. Proputovao sam zaista mnogo svijeta. Rim mi je mjesto gdje bih najprije mogao da se skrasim, ali Beč definitivno ima najkompatibilniju energiju mojoj.

Mnogo ulažete u kulturu, u kojoj ne postoji finansijski profit, ali postoji duhovna dobit za naciju, državu. Kako to da uzdignemo?
– Zaista vjerujem da je društveno odgovorno poslovanje neophodno za opšti napredak društva i svih nas kao dijelova tog društva. Kao što sam rekao, dobre stvari se uvećavaju dijeljenjem. Upravo zato sa zadovoljstvom ulažem novac u kulturna dešavanja, ali i podršku studentima i mladim ljudima kroz praksu i stipendije, jer vjerujem da time radim nešto dobro za zajednicu i da je to moja dužnost. Dobro se dobrim vraća.
(Borjana SIMIĆ/The Prestige)

 

PRVI ZARAĐENI NOVAC
Još tokom pohađanja bijeljinske gimnazije izdavao je svoje novine za IT koje su se zvale SM Press.
– U to vrijeme nismo imali gdje da pakujemo časopis, pa sam koristio mašinu za kese za zamrzivač kako bih novinu pakovao i tako distribuirao. U to vrijeme prodavao sam po 50 primjeraka mjesečno, za mene su to bile velike stvari. Programiranje je moja najveća pasija, od toga sam naučio logiku i kritički da razmišljam kako da riješim problem.

DUHOVNI RAD JE NAJVAŽNIJI
Ako znamo da je najvažnija investicija obrazovanje i edukacija, pa još ako završite Harvard ili Stanford, već znate kolika je margina na platu. Niče kaže: ‘Postani to što jesi!’ Šta sve treba da uradimo da bi postali to što jesmo? Taj rad na sebi je kod vas baš vidljiv…
– Uspjeh je proces, ne događaj. Rad na sebi, usavršavanje, svakodnevno učenje, vježbanje smirenosti, posvećenost, vjera, sve su to elementi jednog velikog i složenog procesa koji se mora neprestano odvijati da biste uspjeli. I mnogo rada i truda, upornost i spremnost da se i sto prvi put okušate nakon stotinu neuspjeha. Samo radom na sebi možemo postati ono što jesmo, a samo čovjek koji je uspio da se uskladi sam sa sobom i bude ono što jeste može biti zaista srećan.
Rad na sebi je u svakom smislu: što obrazovnom što duhovnom. Duhovni rad je najvažniji da čovjek nauči da se odupre svim izazovima i iskušenjima, jer ih svako ima. Živimo u vremenu kad je ljudski rod na nikad većim iskušenjima; stvara se misaoni haos iz koga se mora znati naći način kako izaći bez posljedica.
Čitanje, razmišljanje, meditacija… samo su neki od načinan kojima pokušam da umirim mozak poslije napornog dana.

 

 

Preporučujemo vam i sljedeće: