BLAŠKO KAURIN: Vjerujem da Šume mogu biti najbolje javno preduzeće

Javno preduzeće „Šume Republike Srpske“, koje je godinama bilo suočeno s ozbiljnim finansijskim i organizacionim izazovima, prema aktuelnim pokazateljima ulazi u fazu postepene stabilizacije. Direktor Kaurin izražava uvjerenje da je započet proces koji bi u narednim godinama mogao dovesti do toga da ovo preduzeće postane jedno od najuređenijih i najuspješnijih u Republici Srpskoj, uz naglasak na održivo poslovanje i dugoročnu finansijsku disciplinu

razgovarao NENAD STUPAR foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Nakon višegodišnjeg perioda obilježenog finansijskim pritiscima, slabom proizvodnom dinamikom i otvorenim sistemskim problemima, „Šume Republike Srpske“ ulaze u fazu postepene stabilizacije. Novo rukovodstvo najavljuje zaokret ka osnovnoj djelatnosti – proizvodnji, uz jasniju organizaciju rada, intenzivniju komunikaciju sa šumskim gazdinstvima i rješavanje nagomilanih obaveza koje su opterećivale poslovanje. VD direktor Blaško Kaurin, koji će u martu ozvaničiti prvu godinu na čelu Šuma, kaže da fokus uskoro neće biti na saniranju posljedica, već na vraćanju proizvodnje kao temelja razvoja preduzeća.
– Ne mogu da kažem da je situacija odlična, ali mogu da kažem da je bolja nego prošle godine. Naravno, kao i u svakoj ustanovi ili preduzeću postoje svakodnevno problemi, i dok god bude postajalo preduzeće, tih problema će uvijek biti i oni će se rješavati. Najbitnije od svega je da mi idemo ka boljem i da napredujemo. Svaki dan se popravlja stanje, iz dana u dan je bolje.

Prošle godine smo imali gazdinstva koja ni u jednom datom momentu nisu dobro funkcionisala, dok su ove godine pozitivna iznenađenja za sve nas

Kakvo je finansijsko stanje u 2025. godini?
– Šume imaju dva zvanična izvještaja, šestomjesečni i godišnji. Imamo i izvještaj za devet mjeseci, koji se ispravnije može nazvati presjek stanja. I ako uzmemo podatke za devet mjeseci 2024. i uporedimo sa istim periodom 2025. možemo reći da je razlika znatna i da je stanje znatno bolje. Jer 2024. godine smo imali presjek stanja i minus je iznosio oko 6,27 miliona, dok ove godine u istom vremenskom periodu iznosi oko 3,69 miliona maraka. Možemo reći da smo 2024. imali 20 šumskih gazdinstva koji su poslovali negativno, a 12 je pozitivno. U ovoj godini imamo 14 koji su iskazali negativan rezultat na 9 meseci, a 18 pozitivan rezultat.

Koje su mjere preduzete da se stanje popravi, te da li očekujete da će JP Šume Srpske poslovati pozitivno?
– Kao vršilac dužnosti direktora preduzeća, kao i članovi uprave, imamo cilj da poslujemo pozitivno, i nadamo se da će biti tako ako nastavimo sa dinamikom proizvodnje kakva je sada. Od početka ove godine preuzeli smo različite mjere. Trenutno se svakodnevno na terenu vrši kontrola sortimentne strukture. To je klasiranje kako bi imali što bolji sortiment, čime se ostvaruje veći prihod. Isto tako, mi smo prije tri mjeseca svim šumskim gazdinstvima vratili mogućnost upravljanja njihovim računima, i oni sada upravljaju sredstvima kojim raspolažu. Naravno, postoji pravilnik koji određuje prioritete. Većina šumskih gazdinstva bolje funkcioniše na taj način i to je korisno za preduzeće, jer je tako dio odgovornosti prebačen na direktore gazdinastava, zapravo najveći dio odgovornosti je na njima, i to daje rezultat.

Kada je riječ o zaposlenima, da li je bilo smanjenje broja zaposlenih i koji je konačni cilj kada je broj zaposlenih u pitanju?
– Kada sam imenovan za VD direktora preduzeća, tačnije u martu 2024., broj zaposlenih je bio oko 4.670. Zvaničan podatak iz Poreske uprave iz oktobra je da je broj zaposlenih u preduzeću 4.235. Kako smo došli do tog? Jednim dijelom prirodnim odlivom, gdje je dio radnika otišao u penziju, a sa druge strane nismo produžavali ugovore u nekim šumskim gazdinstvima gdje su radnici bili na ugovorima koji su produžavani svaka dva mjeseca. Onda smo iz nekih drugih organizacionih jedinica premještali radnike da popunimo ta radna mjesta i da proizvodnju održimo na nivou koji je neophodan. Što se tiče optimalnog broja radnika, ne mogu da kažem to je taj broj. Radimo na novom pravilniku za sistematizaciju, to je obiman posao koji se ne radi preko noći. Ipak je ovo veliko preduzeće koje ima 32 organizacione jedinice. Kada završimo taj posao možemo izaći sa zvaničnim podatkom. Uprava trenutno ništa ne radi bez sindikata. Kao direktor možda nekad i pretjerujem kad su te stvari u pitanju, jer ja tražim i predlažem da sindikat bude uključen u sve i jednu vrstu razgovora, jer mi kao uprava moramo da mislimo na zaposlene i da naš zaposleni bude zadovoljan. Dakle, ako idemo na smanjenje broja radnika, onda to treba da bude sporazumno, a ne pod pritiskom.

U 2024. godine smo imali presjek stanja – minus je iznosio oko 6,27 miliona, dok ove godine u istom vremenskom periodu minus je oko 3,69 miliona KM

Danas premijer, a vaš bivši resorni ministar, često govori o šumama. Šta je on konkretno tražio i koje zadatke je postavio pred vas?
– Taj sastanak sa premijerom Minićem je mene kao čovjeka mnogo motivisao. Dobio sam neki vid dodatne podrške, što je za mene značilo veliki motiv i novu energiju za ono što treba uraditi. Gospodin Minić je na mjestu ministra poljoprivrede i šumarstva bio jedan od ministara koji je najviše uradio za JP Šume Republike Srpske. On se šumarstvu posvetio 24 časa dok je bio naš resorni ministar i mi smo znali da se čujemo po dva, tri puta dnevno, redovno je tražio izvještaje i pratio parametre kao što mi iz uprave pratimo. Tu je sada naša nova resorna ministrica, koja je isto pokazala volju, želju i uložila trud, i sa kojom takođe imamo odličnu saradnju. Premijer Minić je predsjednik Skupštine našeg javnog preduzeća i sa njim imamo redovnu komunikaciju na sedmičnom nivou. Pored svih njegovih obaveza on i dalje ima veliki interes za Šume Srpske i njemu je stalo da sve zna, bilo da je riječ o problemima, bilo da su pozitivni rezultati. Mnoge probleme smo prevazišli zajedno, uz njegovu podršku i energiju koju malo ko ima.

Vlada je već dala garanciju na zaduženje od 15 miliona maraka. Zašto su ta sredstva namijenjena?
– Da, vlada je dala garanciju i mi smo dobili ta kreditna sredstva, 85 odsto usmjereno je na izvođače, a 15 odsto na dobavljače. Nama je bilo bitno da nemamo obaveza prema izvođačima, jer i ti ljudi imaju obaveze prema svojim zaposlenima, a nama su značajni jer nam omogućavaju redovnu proizvodnju, bez koje ne možemo da funkcionišemo. Trudimo se da pratimo dinamiku plaćanja izvođačima. Na godišnjem nivou mi sa njima imamo ugovorenih poslova koji koštaju oko 65 do 70 miliona, u zavisnosti od godine. Trenutno izvođačima dugujemo oko dva miliona, što je velik iznos za nas, a ako uzmemo procentualno, mi trenutno izvođačima dugujemo oko 3-4 odsto.

Premijer je često ukazivao na važnost funkcionisanja informacionog sistema. U medijima se pojavila informacija da ste taj informacioni sistem platili sedam miliona maraka, možete li pojasniti šta je tačno plaćeno tim iznosom?
– Za informacioni sistem je prije nekoliko godina donesena odluka o nabavci, i mi smo prema njoj prije nekoliko mjeseci raspisali javnu nabavku. Imali smo određeni problem sa obnavljanjem licenci, koje unazad nekoliko godina nisu obnavljane. U javnosti se stvorila pogrešna slika da mi 7,2 miliona plaćamo za održavanje sistema, što nije tačno. Oko 3,5 miliona će biti plaćene licence za period za koji to nije plaćano. Dakle, za sledeću godinu će taj iznos predviđen za troškove informacionog sistema biti manji. Što se tiče informacionog sistema, on sadrži i sistem GIS i SAP, i ti sistemi su toliko dobri, da ćemo sa njima funkcionisati mnogo bolje. Lično, od kad sam se upoznao sa mogućnostima SAP sistema, ja bih ga odmah obezbijedio kada bih osnovao svoje privatno preduzeće. Sa njim u svakom trenutku možete znati stanje u preduzeću i spriječiti bilo kakve manipulacije.

Zaduženje od 15 miliona za koje je garancije dala Vlada usmjerili smo na izmirenje dugova prema izvođačima, što je oko 85 odsto, dok ostatak otpada na dobavljače

Koja gazdinstva nisu dobro funkcionisala i zbog čega je to tako?
– Mi smo prošle godine imali gazdinstva koja ni u jednom datom momentu nisi dobro funkcionisala, dok su ove godine ta gazdinstva pozitivna iznenađenja za sve nas. Recimo, gazdinstvo Zelengora iz Kalinovika, u kome su zaposleni svoja prava, uključujući i isplatu plata, ranije bili prinuđeni da ostvaruju putem suda. Zatim gazdinstva u Višegradu i Rudom. Stvari su krenule dosta bolje, ako i nisu stali na zdrave noge, idu ka tome. Najbitnije je da sustižu dinamiku proizvodnje, jer bez nje nijedno gazdinstvo ne može da opstaje.
Mislim da je bilo dobrih pomaka i rezultata kada su riješena određena kadrovska pitanja. Istina, bilo je tu i drugih faktora u pojedinim gazdinstvima, gdje nisu bili zaključeni ugovori sa izvođačima, gdje su prirodne nepogode zaustavile proizvodnju i gdje nije bilo moguće da se ona uopšte odvija. To su neki od faktora, ali je istina i da mnogo zavisi od ljudskog faktora, odnosno organizacije. Kao što i ja moram da budem u stalnoj komunikaciji sa direktorima i članovima uprave, isto tako i direktori moraju da budu u stalnoj komunikaciji sa svojim prvim saradnicima. Mi možemo da postavimo novog direktora, ali to nam ništa ne vrijedi ako su oko njega ostali ljudi koji loše rade posao. Taj čovjek kojeg imenujemo mora da zna kako da napravi tim ljudi oko sebe, da bi posao mogao da profunkcioniše.

Kako bi objasnili funkcionisanje Šuma Srpske, nekome ko vam dođe sa stavom: Oni samo treba da posijeku i prodaju drvo, kako mogu biti u gubitku?
– Evo slikovito, u prvih pola godine od kad sam tu, mi smo od 180 dana imali samo 70 radnih dana. I kada neko postavi pitanje kako, onda to moram da objašnjavam da kolektivni odmor traje do 15. januara, da vremenske prilike nisu dobre da smo imali prirodne nepogode. U martu su obilne kiše odnijele veliki broj šumskih kamionskih puteva, pa smo bili prinuđeni da sve to saniramo i izvršimo rekonstrukciju. To je podrazumijevalo dodatne troškove od oko 3,5 do 4 miliona maraka. U dva veća gazdinstva, Šumskom gazdinstvu Prijedor i Šumskom gazdinstvu Gradiška, morali smo čak i da zaustavimo proizvodnju, jer nismo mogli da pristupimo objektima rada. To su neke od ključnih okolnosti koje su uticale na rezultate. Pored toga, pojedina šumska gazdinstva nisu na vrijeme raspisala tendere niti zaključila ugovore sa izvođačima, zbog čega su izvođači kasno ulazili u rad. A kada neko šumsko gazdinstvo u svom proizvodno-finansijskom planu za ovu godinu predvidi da će posjeći 50.000 kubnih metara drvne mase i izvršiti njihovu otpremu, na osnovu tog plana predvidi da će isplatiti sve obaveze i plate, a realizuje 40.000 zbog svih problema, jasno je kakvi problemi nastaju. Ali kad se pokaže gubitak, odmah neki viču, eno lopovi pokrali. Ne kažem da nema i toga, ali postoje organi koji se time bave i koji to ponekad dokažu i procesuiraju. Ali u većini slučajeva postoji opravdanje zašto nije realizovan plan. Mi svoje obaveze redovno servisiramo. Postoje gazdinstva u kojima plata kasni, po tri mjeseca, a kasnili su po 7-8. Siguran sam i ubijeđen, da u narednom periodu, a to ne može biti mjesec, dva ili pola godine, Šume Srpske mogu da budu najbolje preduzeće u Republici Srpskoj. Mi smo donijeli odluku da ne dozvoljavamo trošenje sredstva, sem na proizvodnju. I samo smo se bazirali na proizvodnju. I doći će dan da ovo preduzeće u potpunosti bude stabilno i najbolje u Srpskoj. U to sam ubijeđen i imam taj cilj pred sobom.

Ranije smo imali žalbe drvoprerađivača da ne dobijaju sirovinu, da ona ide u izvoz, a danas to ne čujemo. Šta se promijenilo?
– Od kada sam imenovan za direktora preduzeća, održao sam kolegijum sa svim direktorima šumskih gazdinstava i svi smo se saglasili da prioritet imaju lokalni drvoprerađivači iz sredine u kojoj je registrovano šumsko gazdinstvo. Istina je da postoje drvoprerađivači kojima u određenom trenutku nedostaje sirovine, ali to je često posljedica činjenice da pojedino šumsko gazdinstvo nema dovoljnu dinamiku proizvodnje u tom periodu. Raspisali smo javni poziv na kojem svi drvoprerađivači u Republici Srpskoj, prema kriterijumima koje je utvrdila Vlada, imaju pravo da učestvuju. Ti kriterijumi se boduju, a naš cilj je da svi drvoprerađivači budu ispoštovani u skladu sa potpisanim ugovorima.
Održao sam i sastanke sa udruženjem drvoprerađivača, a svi direktori šumskih gazdinstava dobili su jasan nalog, kako od mene, tako i od komercijalne službe, da lokalni drvoprerađivači moraju imati prioritet. To podrazumijeva i proporcionalno praćenje u otpremi drvnih sortimenata. Ne može se dozvoliti da jedan drvoprerađivač bude ispoštovan sto odsto, dok drugi ostane na nivou od 30 ili 40 odsto realizacije ugovora. Naravno, određeni prag tolerancije mora postojati, ali on mora biti minimalan.

NOĆNI VUK
Moji bliski prijatelji vole da voze motore i članovi su drugih klubova. Član sam motokluba „Noćni vukovi“ od 2017. godine. Za taj motoklub sam se odlučio iz više razloga: pravoslavac sam, a svi članovi kluba su naklonjeni pravoslavlju, učestvuju u humanitarnim akcijama i pomažu mnogim narodima, iako je slika o klubu u javnosti često drugačija. Naš motoklub, odnosno njegovo odjeljenje u Republici Srpskoj, ima punu podršku, a posebno želim da istaknem i da se zahvalim predsjedniku kluba Goranu Tadiću, koji me je upoznao sa mnogim stvarima vezanim za rad kluba. Motor, iskreno, i ne volim toliko da vozim koliko cijenim, poštujem i uvažavam vrijednosti i stvari koje se dešavaju unutar kluba. Važno je da javnost zna da član kluba ne može biti neko ko radi mimo zakona. Član ne može biti lice koje se bavi nezakonitim radnjama – u klubu mogu biti samo ljudi koji nemaju problem sa zakonom.