DRAGANA GARAČA: Tržište kapitala je uvijek priča o povjerenju

Promjena je jedina konstanta – to nije fraza, to je realnost. Na početku se promjena često doživljavala kao neizvjesnost. Danas znamo da je ona neophodna. Ali ono što smatram važnim jeste da se promjena ne posmatra kao prijetnja, već kao prilika. Istovremeno, potrebno je zadržati svijest o tome odakle smo krenuli. Taj balans između iskustva i inovacije je ključ razvoja i unapređenja kako sebe tako i tržišta

razgovarao MARKO ŠIKULJAK     foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Udarati temelje nebankarskog finansijskog tržišta u Republici Srpskoj, od procesa privatizacije i transformacije društvene imovine, preko izgradnje prvih institucija tržišta kapitala, pa sve do uvođenja savremenih finansijskih instrumenata koji uprkos teško predvidivim svjetskim finansijskim tokovima prvenstveno rade na stabilizaciji, ali u velikoj mjeri i razvoju domaćeg tržišta kapitala i privrede kao nosioca razvoja svake zemlje, velika je privilegija i put koji je nerijetko vodio uskim i trnovitim stazama do velikih rezultata.

Rijetki su oni koji mogu reći da su lično svjedočili i aktivno učestvovali u gotovo svim ključnim fazama razvoja tržišta nebankarskih finansijskih usluga. Vlasnica Brokersko dilerskog društva Monet broker i suvlasnica prvog faktoring društva Big faktor, Dragana Garača, pripada upravo toj generaciji mladih entuzijasta, koji su podižući jedan cijeli sistem, izgradili i vlastitu reputaciju vizionara i lidera u tržištu kapitala.

Iako joj tokom studija na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, berzansko poslovanje i generalno tržište kapitala i nisu bile najomiljenije oblasti, splet okolnosti usmjerio ju je upravo u tom pravcu. Od formiranja prvih institucija, Banjalučke berze, Centralnog registra, Komisija za hartije od vrijednosti, uspostavljanja regulatornog okvira koji je kasnije nadograđivan, kao što je i Dragana posljednjih 25 godina, birajući teži, ali ispravniji put, učeći i radeći praktično bez radnog vremena,  ulagala u znanje, ljude i povjerenje kao ključ uspjeha.

Dragana je danas ekspert iz domena finansijskog tržišta, licencirani investicioni menadžer, broker u osiguranju i interni revizor za banke i druge finansijske institucije, ali prvenstveno veliki radnik  i “čovjek” od povjerenja.

Šta vas je usmjerilo u oblast ekonomije?

– U školi sam bila matematički tip i željela sam da upišem matematički smjer u gimnaziji. Međutim, splet okolnosti, uključujući početak rata i moje društvo, me odveo u elektrotehničku školu, gdje sam se takođe dobro snašla. Nakon prvog razreda po nagovoru oca prelazim u ekonomsku školu, a vanredno polažem i trgovačku. Sve je to bilo dio porodičnih odluka i razmišljanja o tome šta će mi kasnije omogućiti lakše zaposlenje.

Moji roditelji su 1974. godine studirali na Višoj ekonomskoj školi Banjojluci, koja je kasnije prerasla u Ekonomski fakultet, i na neki način sam „dijete tog fakulteta“ – tu su se upoznali, zavoljeli i tokom studija zasnovali porodicu. Kada sam završila trgovačku školu, željela sam odmah da upišem fakultet, iako još nisam imala 18 godina. Otac mi je ispunio želju i odveo me na fakultet, gdje smo zatekli gospođu Dobrilu koja je bila sekretar i u vrijeme kada su oni studirali. Sjećala se te velike studentske ljubavi i mene kao ploda te ljubavi. Samo je rekla, ovo je naše dijete.

Taj susret je bio poseban i, na neki način, zatvorio krug. Upravo zahvaljujući toj okolnosti omogućeno mi je da napravim još jedan, za to vrijeme neuobičajen korak – da upišem fakultet prije punoljetstva i paralelno završavam IV stepen srednje škole. Dok je moja generacija polagala prijemni ispit, ja sam polagala političku ekonomiju i sociologiju. Sjećam se da je profesor sociologije, upisujući ocjenu u indeks iznenađeno rekao: „Koleginice pa vi niste punoljetni“.

Gdje se rodio preduzetnički duh?

– Tokom studija sam bila aktivna i van fakulteta. Dio mog društva pokrenuo je malu proizvodnju deterdženta i meni je bio izazov da učestvujem u tom poduhvatu. Nisam to odmah podijelila sa roditeljima, jer su smatrali da treba da budem potpuno posvećena studijama. Ipak, to iskustvo mi je bilo dragocjeno, jer sam vrlo rano osjetila šta znači proizvodnja i kako se stvara nova vrijednost.

Nakon fakulteta sam polagala ispit za investicionog menadžera, u vrijeme kada se tržište kapitala tek uspostavljalo – 2000. godine, bila sam na prvoj edukaciji za brokere i investicione menadžere koje je održano u Banji Vrućici. Nakon položenog ispita počinjem da radim u Društvu za upravljanje investicionim fondovima „VB inter invest“ a.d. Banja Luka. To je bio period vaučerske privatizacije, kada je bilo potrebno prikupiti i uložiti vaučere kako ne bi propali. Radilo se intenzivno, često i bez pauze i sa malo sna – vraćanje povjerenja i edukacija samog procesa ljudima bio je veliki izazov.

Bio je to pionirski posao. Kako izgleda biti pionir na tržištu kapitala?

– Biti pionir je istovremeno zahtjevno i izazovno. Ako ste osoba koju izazovi pokreću, onda to nosi posebnu vrijednost. Uvijek se može brže i jednostavnije, ali je pitanje da li može kvalitetnije. Mnogo je lakše raditi po već postojećim modelima, ali potpuno drugačiju dimenziju ima kada vidite da su vaše ideje i rješenja zaživjela u praksi.

Početak je bio obilježen procesom privatizacije – prelaskom iz sistema društvene i državne svojine u privatnu. To nije bio samo ekonomski proces, već i početak promjene mentaliteta. Tržište kapitala tada je praktično nastajalo “u hodu”. Institucije su se gradile paralelno sa regulatornim okvirom, edukacijom učesnika sa jedne stane i investitora sa druge. U tom periodu, berza nije bila samo mjesto trgovine već i alat za transformaciju ekonomije.

Danas je situacija drugačija. Tržište postoji, ali još uvijek traži svoj puni potencijal. Ključno pitanje više nije kako ga uspostaviti, već kako ga učiniti prihvatljivim i funkcionalnim za realni sektor. Istovremeno, važno je razumjeti da promjena mentaliteta nije proces koji se završava zajedno sa institucionalnim razvojem. Na tome i dalje radimo. Duboko ukorijenjeni obrasci razmišljanja, posebno kada je riječ o odnosu prema vlasništvu, riziku i investiranju, ne mijenjaju se brzo. Potrebno je vrijeme, kontinuitet i povjerenje – kako bismo od formalno uspostavljenog tržišta došli do tržišta koje se zaista koristi i razumije.

Kako je došlo do odluke da osnujete brokersko društvo?

– Monet broker je nastao iz potrebe da zaštitim integritet posla i povjerljivost informacija klijenata. Tokom jedne transakcije, radeći u investicionim fondovima, desila se situacija u kojoj su informacije bile zloupotrijebljene. Tada sam shvatila da moram imati kontrolu nad procesom i donijela odluku da pokrenem vlastitu brokersku kuću. Tako se i desilo, Monet broker uspiješno posluje gotovo 20 godina.

Tada su sve brokerske kuće radile isključivo berzanske transakcije, što je za brokerske kuće u inostranstvu samo petina prihoda koje ostvaruju. Godinama smo se zalagali da se regulatorni okvir proširi i da se omogući brokerskim društvima da posluju sa punim potencijalom, kako bismo klijentima mogli ponuditi kompletne usluge korporativnog upravljanja i investicionog savjetovanja.

Kada klijent želi da kupi neko privredno društvo, banku, osiguravajuće društvo, on želi da ga provedete kroz cijeli postupak. A sticanje akcija je samo posljedica mnoštva radnji koje prije toga morate obaviti. Monet broker je definitivno bio pionir u tim poslovima, jer smo se vodili principom da ne možete ostaviti klijenta da se sam snalazi u moru propisa, već taj teret preuzimate na sebe. Tek 2015. brokerskim kućama je omogućeno da se bave i ostalim poslovima, kao što je investiciono i pravno savjetovanje. Kada klijenti dođu kod nas, mi sagledamo njihove želje i potrebe i potom završavamo sve potrebne procese koji su neophodni za okončanje tog posla.

Šta čini vaš core business?

– Naš core business usmjeren je prvenstveno na pravna lica i podršku u ključnim poslovnim procesima sa kojima se susreću tokom svog razvoja. To uključuje akvizicije i sticanje privrednih društava, reorganizacije postojećih sistema, promjene pravne forme iz D.O.O. u A.D. i obrnuto, preuzimanja akcionarskih društava, kao i procese statusnih promjena kao što su podjela i spajanja društava. Poseban segment odnosi se na pribavljanje kapitala, bilo kroz emisiju akcija na tržištu kapitala ili emisiju obveznica, gdje klijentima pružamo sveobuhvatnu podršku – od strukturiranja transakcije do njene realizacije

Kada je riječ o fizičkim licima, pružamo podršku investitorima koji žele aktivno da upravljaju svojim ulaganjima i trguju na globalnim tržištima. Kroz saradnju sa međunarodnim partnerima poput američke brokerske kuće Interactive Brocers omogućavamo pristup najvećim svjetskim berzama i širokom spektru finansijskih instrumenata.

Istovremeno, radimo i sa klijentima koji preferiraju stabilniji i dugoročniji pristup investiranju, uz manji nivo angažmana. Njima pomažemo u odabiru proizvoda koji obezbjeđuju kontinuitet ulaganja, uz uravnotežen odnos rizika i prinosa, poput ulaganja u investicione fondove ili obveznice.

Suvlasnik ste prvog faktoring društva u Republici Srpskoj…

– Nastojimo da na tržišna kretanja odgovaramo konkretnim i funkcionalnim rješenjima. U uslovima izražene nelikvidnosti u privredi, prirodno se nametnula potreba za osnivanjem faktoring društva koje bi omogućilo otkup nedospjelih potraživanja i time unaprijedilo likvidnost kompanija.

Big Faktor je prvo faktoring društvo u Bosni i Hercegovini, osnovano 2022. godine. Posebno me raduje što je nakon njegovog osnivanja došlo do razvoja ovog segmenta tržišta – danas postoji više faktoring društava, sa značajnim obimom sredstava angažovanih u ovom obliku finansiranja. Faktoring predstavlja direktnu podršku privredi, naročito malim i srednjim preduzećima, kojima je obrt ključan za stabilno poslovanje. Umjesto čekanja na naplatu, kompanije imaju mogućnost da odmah po fakturisanju i potvrdi potraživanja obezbijede likvidna sredstva, dok faktoring društvo preuzima naplatu uz odgovarajući prinos.

Uveli smo i obrnuti faktoring, koji je prepoznat i regulatorno uređen, čime se dodatno proširuje spektar mogućnosti finansiranja. Smatram da ova oblast ima značajan potencijal rasta, sa kapacitetom da u narednom periodu angažuje i do 500 miliona KM u domaćoj privredi.

Koliko su novi finansijski instrumenti promijenili tržište?

– Pojava alternativnih investicionih fondova predstavlja značajan iskorak u razvoju tržišta kapitala. Tržište sve više prepoznaje različite potrebe investitora i kompanija, a osnivanje prvih takvih fondova otvorilo je prostor za drugačiji pristup finansiranju – fleksibilniji, ciljan i bliži realnim potrebama privrede, posebno u segmentima koji ranije nisu bili adekvatno pokriveni tradicionalnim izvorima kapitala.

Sličan efekat ima i razvoj faktoringa kao instrumenta finansiranja. Kroz osnivanje specijalizovanih društava, ovaj model postepeno zauzima svoje mjesto i na našem tržištu, omogućavajući kompanijama brži pristup likvidnosti i efikasnije upravljanje potraživanjima.

Riječ je o alatima koji direktno povezuju finansijski sektor sa realnom ekonomijom. Upravo u toj povezanosti vidim ključnu vrijednost – sinergiju između tradicionalnih potreba tržišta i savremenih modela njihovog rješavanja, što tržište čini dinamičnijim, funkcionalnijim i dugoročno održivijim.

Kada se osvrnete na svoj profesionalni put od početka do danas, šta vidite?

– Svako od nas tokom karijere dobije određenu ulogu, često i prije nego što toga postane svjestan. Kada sagledam svoj profesionalni put, mislim da su me klijenti prepoznali kao nekoga ko pronalazi rješenja i u najkompleksnijim situacijama.

Kroz rad sam nastojala da razumijem suštinu potreba investitora i privrednih društava, kako bi efikasnije prevazišli izazove sa kojima se suočavaju ili uspješno realizovali određene procese. Upravo za takve situacije razvijala sam rješenja koja su bila kvalitetna, a često i inovativna u okviru postojećeg regulatornog okvira. Nerijetko su to bili složeni procesi koji su se prvi put realizovali u našem poslovnom okruženju.

Poseban izazov predstavljali su projekti koje drugi nisu željeli da preuzmu – bilo zbog neizvjesnosti, straha ili nedovoljnog razumijevanja cilja. Uspostavljanje novih procesa je zahtjevan i dugotrajan put, posebno u okruženju koje često ima otpor prema promjenama. U takvim okolnostima bilo je važno ne samo prilagođavati se, već i ostati dosljedan, graditi kredibilitet i donositi odluke i onda kada pravila još nisu bila u potpunosti definisana. Vjerujem da upravo takva iskustva dugoročno oblikuju profesionalni identitet – sposobnost da ostanete stabilni i dosljedni vrijednostima, čak i kada se sve oko vas mijenja.

U tom smislu, svoj put vidim kao spoj privilegije i odgovornosti da budem dio kontinuiteta, a ne samo jedne faze razvoja. Suština je u povezivanju onoga što je bilo sa onim što dolazi, uz stalno stavljanje potreba klijenata u fokus i očuvanje profesionalnog integriteta koji vas na kraju i definiše.

Koje su bile najveće promjene koje ste lično osjetili kroz sve te faze razvoja?

– Najveća promjena je u percepciji vrijednosti. U početku je fokus bio na vlasništvu i sticanju imovine. Danas se pomjera na upravljanje vrijednošću, odnosno stečenu imovinu staviti u funkciju da ostvaruje kontinuiran prihod. To je suštinska razlika između formalno razvijenog i stvarno razvijenog tržišta kapitala. Nekada su mnoge odluke bile vođene intuicijom i okolnostima, dok danas govorimo o strukturiranim finansijskim proizvodima, upravljanju rizicima i dugoročnim strategijama. Možda najvažnije, promijenio se i odnos prema odgovornosti, danas tržište traži transparentnost, znanje i kontinuitet, što je jasan znak njegove zrelosti.

Promjena je jedina konstanta – to nije fraza, to je realnost. Na početku se promjena često doživljavala kao neizvjesnost. Danas znamo da je ona neophodna. Ali ono što smatram važnim jeste da se promjena ne posmatra kao prijetnja, već kao prilika. Istovremeno, potrebno je zadržati svijest o tome odakle smo krenuli. Taj balans između iskustva i inovacije je ključ razvoja i unapređenja kako sebe tako i tržišta.

Gdje vidite ulogu brokersko-dilerskih društava danas?

– Njihova uloga se značajno transformisala. Nekada je fokus bio prvenstveno na trgovanju hartijama od vrijednosti, dok danas ozbiljna brokersko-dilerska društva razvijaju poslovanje u pravcu pružanja sveobuhvatnih finansijskih i savjetodavnih rješenja.

To podrazumijeva aktivan rad sa kompanijama na strukturiranju finansiranja, optimizaciji kapitala i njihovom strateškom razvoju. U tom smislu, dolazi do jasnog prelaska sa „transakcijskog“ na „partnerski“ model odnosa sa klijentima, gdje se vrijednost ne mjeri samo izvršenjem posla, već dugoročnom podrškom i kreiranjem rješenja.

Kada govorimo o budućnosti, šta smatrate ključnim za dalji razvoj tržišta kapitala?

– Tri stvari. Prvo – povjerenje. Bez njega nema ni investitora ni kapitala. Drugo – edukacija. Tržište kapitala zahtijeva razumijevanje, kako od strane investitora, tako i od strane kompanija. Treće – inovacija. Moramo razvijati nove proizvode i modele koji odgovaraju realnim potrebama tržišta. Ako te tri stvari budu usklađene, tržište kapitala može postati jedan od ključnih pokretača ekonomskog razvoja.

NOVIM SJEDIŠTEM ČUVAMO ISTORIJSKO NASLIJEĐE

Uvijek sam birala teži, ali za mene ispravniji put. Ovu kuću sam kupila kada smo morali da promijenimo prostor u kojem smo poslovali. Mnogi su mi govorili da je to pogrešan izbor i da je jednostavnije napraviti novu, modernu poslovnu zgradu – gdje je sve predvidivo, od materijala do realizacije.

Međutim, za mene je ova odluka imala drugačiji smisao. Umjesto lakšeg puta, izabrala sam onaj koji zahtijeva vrijeme, razumijevanje i posvećenost. Godinama sam istraživala istoriju našeg Grada i objekta iz tog perioda, kako bih mogla da vili vratim sjaj koji je nekada imala. Tražila sam dokumente, uključujući i one iz austrijskih arhiva, kako bismo što vjernije obnovili njegov autentični izgled. U tom procesu otkrila sam i važne istorijske veze – među njima i činjenicu da je naša operska diva Radmila Smiljanić unuka Marka Livnjakovića, nekadašnjeg vlasnika kuće između dva svjetska rata. Uspjela sam stupiti u kontakt s njom i bila mi je posebna čast što je prisustvovala svečanosti povodom otvaranju objekta. Zanimljivo je da, iako je rođena u ulici pored vile, nikada ranije nije ušla u ovu kuću, iako ona ima poseban značaj za njenu porodicu. Željela sam da Banjaluka ne izgubi sjećanje na svoje naslijeđe, na vrijeme i vrijednosti koje su je oblikovale. Ako zaboravite svoje korijene teško možete graditi autentičnu budućnost – ona tada postaje praznija i nesigurnija.

Potičem iz čuvene crnogorske porodice Vukotić koja je imala svoj grb. Taj grb sam postavila na ovaj objekat ne kao dekoraciju, već kao podsjetnik na porijeklo i vrijednosti na kojima sam odrasla i koje su dio moga bića.

ZNANJE I DOSLJEDNOST DONOSE STABILNOST

Nikada nisam posmatrala karijeru kroz funkcije koje sam obavljala ili kompanije u kojima sam radila, već kroz procese i promjene. Učestvovati u stvaranju tržišta, razvijati nove modele finansiranja, raditi sa investitorima i kompanijama – to su iskustva koja vas oblikuju. Vremenom shvatite da je najvažnije razumjeti širu sliku i prepoznati pravac u kojem se tržište kreće. Kroz sve te faze naučite i da stabilnost ne dolazi iz pozicije, već iz znanja, dosljednosti i sposobnosti da trajete u promjenama. Na kraju, reputacija se ne gradi titulom, već kontinuitetom, kroz odluke, projekte i način na koji pristupate poslu. Kao nekoga ko svoje iskustvo stavlja u funkciju razvoja tržišta kapitala, stvarajući balans između kapitala i ideja, između rizika i prilika.

U suštini, tržište kapitala je uvijek priča o povjerenju. A moj posao je bio i ostao, da to povjerenje gradim.