MIROSLAV JANKOVIĆ: Siguran put za brži razvoj

Nova uprava Javnog preduzeća Putevi donijela je novu energiju, koja je potrebna za vrijeme koje se nalazi ispred ovog preduzeća. U tom vremenu očekuje nas najveća aktivnost u pogledu održavanja, proširenja i izgradnje putne mreže u Republici Srpskoj. Očekivani porast izgradnje ne bazira se samo na željama, već na već ugovorenim poslovima u kojima će graditi nikad više mostova, obilaznica, novih puteva…

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Na čelu Javnog preduzeća Putevi Republike Srpske danas je Miroslav Janković, za koga se može reći da biografiju nije izgradio na prečicama. Njegovu profesionalnu biografiju krase i rad tokom studija, vođenje privatne firme, rad u obrazovanju. Prvi put je imenovan za tehničkog direktora u JP Putevi Republike Srpske 2012. i tu funkciju obavljao tri godine, zatim ponovo imenovan 2020. da bi u februaru 2025. imenovan za vršioca dužnosti generalnog direktora JP Putevi.

Podjednako kao i svi projekti koji se nalaze pred Putevima, zanimljiva je i Jankovićeva biografija, koja svjedoči o tome da je bio sa obje strane, i u privatnom i u javnom sektoru.
– I prije nego što sam završio fakultet, intenzivno sam radio. Sa 23 godine smo imali privatnu firmu, naravno iz sektora građevinarstva. Po diplomiranju, jedan kratak period radio sam i u srednjoj građevinskoj školi, a paralelno sa tim sam vodio i privatni biznis. Od početaka, percepcija života je bila takva da ti ništa ne pada s neba, već da se za sve moraš izboriti. Tako sam i krenuo. Bila su teška vremena tih godina, kada sam upisao fakultet 1996. nakon čega sam otišao u vojsku, jer je to period obaveznog služenja vojnog roka. Sjećam se da se tad nije ni znalo koliko vojni rok traje, da li godinu dana, ili će trajati duže ili kraće. Srećom, završen je za 11 mjeseci, i ja sam nakon te propuštene godine nastavio sa predavanjima na fakultetu.

Rasterećenje saobraćaja i ubrzanje protoka ljudi i roba je preduslov razvoja, stoga su nam veoma važni projekti rasterećenja saobraćaja, kao što je izgradnja trećih traka i obilaznica oko gradova u Srpskoj

Paralelno sa fakultetom osnivam firmu, imao sam u početku tri-četiri zaposlena, pa u narodnom periodu i više, ukoliko su tako zahtijevale potrebe posla. Najčešće smo radili individualne stambene objekte, kuće do tri sprata. Bilo je to zaista teško vrijeme, period početka 2000-ih kad je i sama Srpska počela malo intenzivnije da se razvija i onda smo svi gledali na koji način da se izborimo za posao. Puno je teže bilo tad nego sad. Sad posla u sektoru građevinarstva ima na pretek. Tad ga baš nije bilo, morao si da ponudiš nisku cijenu, uz dobar kvalitet, da bi mogao da opstaneš na tržištu. Osim toga, bavio sam se i projektovanjem, nadzorom, tehničkim prijemima, dakle sve iz sektora građevinarstva koji je poprilično široka oblast. Mogu reći da kad sam 2012. došao u Puteve RS, bio sam potkovan znanjem, i stručnim i tehničkim i onim praktičnim. Dosta je drugačija percepcija ljudi koji dolaze iz privatnog sektora u javni, u odnosu na ljude koji isključivo rade samo u javnom sektoru. Budimo realni, u privatnom sektoru ima poprilično problema i muka, koje proističu iz prakse, iz stvarnog života. Na novoj poziciji sam se trudio da ubrzamo procedure, da budemo što efikasniji. To sam insistirao kao tehnički direktor, a sad pogotovo kao generalni. Ne moramo da čekamo nešto da se uradi za obaveznih 28 dana, koliki je rok, ako to može da bude gotovo i prije. Trudimo se da sve radimo prije rokova, tako sam ustrojio funkcionisanje čitavog preduzeća. Mislim da je to suština čitavog sistema, ako tako funkcioniše. Nadam se da će i druga preduzeća slijediti taj princip, jer ako hoćemo da se brzo razvijemo, moramo da budemo efikasni. Bez efikasnosti nema razvoja.

Bili ste zaposleni u školi, kakva su iskustva u radu sa đacima?
– To su lijepa iskustva, period koda se sjećam sa osmijehom. Predavao sam prvom i drugom razredu građevinske škole, prije svega stručne predmete iz oblasti građevinarstva. U te dvije generacije je bilo sjajnih učenika kojima sam pomogao da se usmjere, mnogi su postali diplomirani inžinjeri građevine ili arhitekture, ali ima i inžinjera mašinstva, elektrotehnike… Prije svega sam se trudio da im pokažem šta im u životu znači školovanje za taj smjer, šta je to u praksi, trudio se da im usadim ljubav prema tome, dao sam maksimalno znanja i energije, i mogu reći da sam ponosan kad ih vidim da su uspjeli u svojim karijerama.

Radili smo analize koje nam pokazuju da tek u svakom 12-om vozilu imamo više od jednog vozača. To nam govori da nemamo kvalitetan javni saobraćaj, ali i dalje mi moramo da odgovorimo onim potrebama koje ima saobraćajna mreža

Kako je bilo preći iz visokogradnje u niskogradnju?
– Ja sam prije svega završio Građevinski fakultet opšteg smjera, pa smo morali biti široko edukovani iz svih oblasti odjednom, dok je prije nekih deset godina počela nešto veća profilizacija na fakultetu, sa više smjerova. I jedno i drugo ima svoje izazove, ali nekako mi se čini da je puno izazovniji smjer niskogradnje. Nikad nisu napravljena dva ista puta. U visokogradnji možete da napravite dvije iste kuće ili zgrade. A nikad ni jedan put nije isti, ni jedan most nije isti, ni jedan tunel. To su izazovi ovog posla, koji se rješavaju samo uz dobar stručni i tehnički rad.

Kako bi opisali složenost rada u preduzeću kakvo je Putevi RS?
– Javno preduzeće Puteve Republike Srpske zaista ima jedan širok spektar djelatnosti. Imamo 4.200 kilometara magistralnih i regionalnih puteva, kako volim reći po horizontali i vertikali, odnosno od Novog Grada do Bijeljine, od Bijeljine do Trebinja. Na teritoriji Republike Srpske imamo 12 preduzeća koje vrše redovno održavanje putne mreže, preko kojih intervenišemo za sve redovne poslove, naravno uključujući i zimsku službu. Mimo toga, kad radimo izvođenje novih radova, kao što su rehabilitacija, rekonstrukcija, izgradnja nekog mosta, tunela, vijadukta, tada raspisujemo tender, izvrši se ugovaranje i izvodimo radove i na takvim objektima. Dakle, zaista široka slika posla, što nije lako upoznati, ali mogu reći da sam prešao sve i jedan metar naše putne mreže i da zaista dobro poznajem situaciju. Tehnički direktor mora znati sve detalje, stanje putne mreže, da li imamo projekte, da li imamo građevinske upotrebne dozvole, da li je put u zimskom periodu prohodan ili nije… Kakvi nas zimski uslovi očekuju, mi osluškujemo informacije, gledamo dugoročne prognoze, kratkoročne i srednjoročne, na osnovu njih pravimo planove. Krajem prošle godine imali smo jedne zaista nevjerovatne snježne padavine, za tri dana je palo onoliko koliko u dvije godine, i bilo je teško održati to stanje. Međutim, vrlo brzo smo uspostavili prohodnost prije svega po prvim prioritetima svih magistralnih puteva, nakon čega smo prešli i na regionalne puteve.

Šta su bili vaši prvi potezi po stupanju na dužnost generalnog direktora?
– Da uspostavimo finansijsku stabilnost, jer bez toga ne možemo pričati ni o čemu. Kad smo uspostavili finansijsku stabilnost, onda je na red došlo pitanje organizacije, da uspostavimo nešto drugačiji sistem kako bi mogli da budemo još efikasniji. Tu je i sinhronizacija između tehničkog, finansijskog i pravnog sektora. U narednom periodu očekujem da putem nove sistematizacije napravimo raspored koji će moći da odgovori svim izazovima i zadacima. Mogu slobodno reći poslije devet mjeseci, da smo finansijski zaista stabilni, da nemamo nijedan račun neplaćen, da nemamo nijedne marke dugovanja. Ono što smo planirali je realizovano, račune plaćamo odmah kad nam stignu, nema čekanja, nema nikakvih protekcija. Onaj ko izvodi radove kvalitetno i u skladu sa pravilima struke, bude i plaćan odmah.

Kako izgleda struktura prihoda, i šta se može uraditi da oni budu veći?
– Putevi imaju nekoliko izvora finansiranja. Jedan od izvora je procenat od maloprodajne cijene naftnih derivata, drugi se plaća prilikom registracije motornih vozila, takozvana putarina. Treći prihod je vlastiti od saglasnosti na zakup putnog zemljišta, saglasnosti na zakup reklamnih panoa i drugih vidova saglasnosti, to su vlastiti prihodi koji su u ovoj strukturi najmanji. Analizirali smo prihode Puteva RS sa prihodima zemalja u okruženju. Pa smo onda vidjeli da mi imamo prihode koji su na nivou od 15 odsto onoga koliko ima Austrija, 18 odsto Slovenačkih prihoda, i nekih 25 odsto prihoda koje ima Hrvatska. Svi težimo Evropskoj uniji, ali onda moramo da znamo koliko te zemlje imaju više prihoda za investiranje u putnu mrežu. Ne možemo za jednu marku da napravimo nešto što košta 10 maraka, ali ono što možemo mi gledamo da to zaista uradimo i uložimo onako kako treba. Naravno, kad ne možemo da povećamo prihode, onda gledamo da smanjimo troškove, da bi napravili što veću razliku koju bi mogli da uložimo u putnu mrežu.

Ne možemo za jednu marku da napravimo nešto što košta 10 maraka, ali ono što možemo mi gledamo da to zaista uradimo i uložimo onako kako treba

Ali vratio bih se na prihode od putarina. Kod nas je putarina za vozilo do 1100 kubika, 29 maraka, nešto slično je u Federaciji, a u Austriji je 190 eura. To je ogromna razlika, i njima je puno lakše da upravljaju putnom mrežom sa većim sredstvima. Radimo i na povećanju prihoda kroz nekoliko stavki, naravno nisu ona velika onolika koliko nam je potrebno. Izradili smo uredbe o regulisanju cijene putarine, kako bi obuhvatili vozila na tečni naftni gas i vozila na struju, jer ranije nisu plaćali putarinu, i očekujemo da to bude usvojeno. Naravno, nismo željeli da napravimo s tim štetu građanima koji imaju vozila, prije svega privrednim subjektima koji koriste teretni program. Njih smo najmanje opteretili sa tim povećanjem. Naravno, i građani moraju biti svjesni da za kvalitetnu putno mrežu trebaju veća izdvajanja i same Republike i građana. U cijeni prilikom registracije vozila do 1900 kubika, koja su najčešća, oko 65 maraka otpada na putarinu. Ukoliko bi bilo povećano na 90 maraka, nama će to značiti u ukupnoj masi. Vlasnici automobila ukupno za registraciju plate oko 500 maraka, i povećanje od 25 maraka nije prevelik izdatak. A na dugi rok, osjetiće promjenu jer će imati manju amortizaciju vozila, ako se voze boljim putem imaće manje štete, manje udarnih rupa, i naravno bezbjednije saobraćajnice.

Premijer Minić je najavio da će biti izgrađeno sedam obilaznica oko gradova u Srpskoj. Da li nas vara utisak da nikad toliko nije planirano u kratkom roku?
– Ne samo obilaznice, već mogu reći da se nikad više nije ulagalo ni u putnu mrežu, mostove i druge objekte. Trenutno gradimo nekoliko mostova, od mostova u naselju Česma, most u Ustiprači, most na Ukrini, Most Tišće kod Vlasenice. Raspisali smo tender za most Tatinac u Kalinoviku. Planirano je za narednu godinu da raspišemo tender još za sedam mostova. Dakle, to bi bilo u dvije godine da izvodimo radove ili smo ugovorili ukupno 12 mostova, što nije urađeno u prethodnih deset godina. Što se tiče zaobilaznica, percepcija je razvoj saobraćaja. Svake godine broj vozila se na putnim mrežama povećava od dva do tri odsto. Radili smo analize koje su pokazale da tek u svakom 12-om vozilu imamo više od jednog vozača. To nam govori da nemamo kvalitetan javni saobraćaj, ali i dalje mi moramo da odgovorimo onim potrebama koje imamo. Zaobilaznice će rasteretiti saobraćaj u centrima gradova, i mi ćemo ih graditi tamo gdje možemo.

Na novoj poziciji sam se trudio da ubrzamo procedure, da budemo što efikasniji. To sam insistirao nekad kao tehnički direktor, a sad pogotovo kao generalni. Trudimo se da sve radimo prije rokova, tako sam ustrojio funkcionisanje čitavog preduzeća

Jedna od zaobilaznica je oko Prijedora, gdje ćemo pristupiti izradi prostorno-planske dokumentacije. Zatim, tu je istočni dio zaobilaznice oko Banjaluke, za koju je važan most u naselju Česma, pa obilaznica povezuje lijevu i desnu obalu Vrbasa i voditi do naselja Vrbanja. Tu su još obilaznica oko Čelinca, Bratunca, a na zaobilaznici oko Trebinja se radi prva faza i te radove ćemo završiti znatno brže od predviđenog roka, čime će se steći uslovi da raspišemo tender za poslednju fazu.

Rasterećenje saobraćaja i ubrzanje protoka ljudi i roba je preduslov razvoja, stoga, radimo i druge projekte rasterećenja saobraćaja, kao što je izgradnja trećih traka. Jedna od njih je treća traka iz pravca Podromanije prema Mokrom i dalje prema Palama. Trenutno je postoji problem sa žalbama, i kad Kancelarija za žalbe riješi problem, ugovor će biti dodijeljen. Takođe, novom trakom će biti proširen put i sa druge strane, iz pravca Mokrog, a na toj trasi rješavamo imovinsko-pravne odnose, nakon čega očekujemo dobijanje građevinske dozvole i raspisivanje tendera. Jedan od kapitalnih projekata ovog tipa je treća traka iz pravca Stoca prema Ljubinju, na potezu Žegulja. Završena je projektno-planska dokumentacija, pripremljen je plan parcelacije, pripremamo materijale da Vlada može donijeti odluku o eksproprijaciji, kako bi stvorili uslove da na proljeće započnemo radove. Pošto je put od Ljubinja do Žegulje urađen prije dvije godine, od Trebinja do Ljubinja prije četiri, tako da bi sa ovim dijelom imali obnovljenu čitavu saobraćajnicu koja je važna za Hercegovinu. Analiziramo da li ima prostora da uradimo treću traku iz pravca Ramića ka Banjaluci, da se savlada taj uspon koji usporava saobraćaj.

Rekli ste da postoji više mogućnosti za trasu obilaznice koja se nadovezuje na izgrađeni most u banjalučkom naselju Česma. Od čega zavisi koja će biti izabrana?
– Radi se o lokalnoj saobraćajnici u nadležnosti grada Banjaluka. Vlada Republike Srpske je donijela odluku i zadužila Puteve da izgradi most, dok je Grad dobio obavezu da izgradi pristupne saobraćajnice. Mi smo uradili svoj dio posla prije definisanog roka koji je bio 36 mjeseci. Nažalost, grad Banjaluka nije uspio da izvrši svoje obaveze. Tada je premijer Minić najavio da će Vlada donijeti odluku da Putevi nastave i sa izgradnjom pristupne saobraćajnice, kako bi građani naselje Česma, Mađir, zatim Vrbanja, pa na kraju Čelinac, Kotor Varoš i Teslić mogli da imaju još pristup Banjaluci, što je svojevrsno rasterećenje saobraćaja. Osim toga smo stvorili pretpostavku da se uz izgradnju mosta preko rijeke Vrbanje napravi obilaznica. Tu još traju analize jer imamo tri varijantna rješenja potencijalne trase, tako da je potrebno usvojiti odgovarajuće rješenje da bi pristupili projektovanju. Prije toga, Grad Banjaluka će morati da usvoji regulacioni plan po našem idejnom rješenju, a očekujem da će Vlada taj put proglasiti krakom magistralnog puta i predati ga nama u nadležnost kako bi mi stvarali preduslove da izvodimo te radove.

Želimo da uredimo svaku saobraćajnicu na ulazu u Republiku Srpsku kao što smo uradili dionicu Bileća – Deleuša, i da svako ko dolazi u Srpsku uđe na modernu kolovoznu konstrukciju, da to bude prva pozitivna slika koju će odmah vidjeti

Kod izbora trase odlučuje više faktora, nije u pitanju samo finansijski aspekt. Naravno, bitno je da put prođe tako što će uzeti najmanje privatnog zemljišta, ali je važno da napravimo dobru geometriju. Jer nije smisao puta da ga napravimo i postavimo ograničenje 30 km/h, onda nećemo napraviti željeno rasterećenje. Opredeljenje je da se uradi jedna kvalitetna, bezbjedna saobraćajnica, koja će odgovori svim potrebama i grada, i mještana, i privrede.

Najavljeno je da će putevi imati kreditnu podršku Svjetske banke i EBRD za obnovu putne mreže. Kakav projekat je u pitanju?
– Mi smo u pregovore sa Svjetskom bankom završili početkom ove godine, a sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj, će biti gotovi početkom 2026. Kredit će nakon toga biti operativan, a mreža planirana za rekonstrukciju, odnosno rehabilitaciju, iznosi oko 300 kilometara magistralnih i regionalnih puteva u Republici Srpskoj. Biće finansirana djelom od Svjetske banke, djelom od EBRD i djelom iz vlastitih sredstava JP Putevi RS.

Radi se o dionicama Novi Grad-Kostajnica, Novi Grad-Prijedor, Jezero-Mrkonjić Grad, Banjaluka – Kotor Varoš, zatim Šamac – Obudovac, Konjević Polje – Bratunac, dionica od granice sa FBiH do Karakaja, Podromanija – Sumbulovac, Trebinje – Bileća, kao i spomenute zaobilaznice i treće trake, od kojih je akcenat na Žegulji.

Najveći projekat koji će biti podržan od strane kreditora je put od Foče do granice sa Crnom Gorom. Neke faze projekta su već u izgradnji, šta još predstoji da bi ova dionica napokon bila bezbjedna za saobraćaj?
– Put Foča – Šćepan Polje se nalazi na TENT mreži evropskih koridora puteva. On je najkraći put kojim se Banjaluka i Sarajevo povezuju sa Podgoricom i dalje sa Dračom i Tiranom. To je jedan zaista kapitalan projekat, procijenjene vrijednosti 91 milion eura. Bitno je naglasiti da se privode kraju radovi za prvu fazu na trasi dužine 5.560 metara, a završava se jedan most dužine 68 metara, i sa proljećem ćemo završiti tu fazu. Potpisali smo sporazum sa Ministarstvom transporta i komunikacija BiH i sa Direkcijom za saobraćaj Crne Gore o zajedničkom finansiranju mosta preko rijeke Tare i dijela saobraćajnice na graničnom prelazu sa Crnom Gorom, procijenjene vrijednosti 13,5 miliona eura. U toku je proces za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Na preostaloj dionici od 12,6 km planirano je da se izgradnja finansira iz kreditnih sredstava Svjetske banke i EBRD. Ta dionica je izuzetno zahtjevna jer je gotovo sva na vijaduktima, to je put u vazduhu i zbog toga je cijena čitavog projekta ogromna. Pripremamo tendersku proceduru da bi ugovor dobili negdje na proljeće sledeće godine. Naravno, preduslov je da se okončaju pozitivno pregovori sa EBRD kako bi sredstva mogla da bude operativna.

Osim za bolju povezanost, u tom kreditnom aranžmanu se spominju sredstva predviđena za unapređenje sektora upravljanja, kao i operativnog upravljanja i finansijske održivosti. Šta to znači u praksi?
– Svjetska banka kad realizuje neki projekat uključen u putnu infrastrukturu, a vjerujem da je tako i za ostale, predlaže određene programe upravljanja i poboljšanje organizovanja preduzeća. Stvari nisu zapisane u kamenu. Nekad je ovo sve bilo državno preduzeće i upravljač je bio nekadašnji Fond za puteve, sve firme koje su radile na redovnom održavanju i izgradnju puteva su bile državne. Zatim je došlo do promjena tako da je samo upravljač Javno preduzeće, a firme koje izvode radove su privatne. Mi ćemo sagledati kakvo je njihovo gledište u vezi upravljanja JP Putevi RS, i kakve prijedloge će iznijeti. Na kraju, sve je na nama da li ćemo to prihvati i realizovati. Nijedno preduzeće ovog tipa u Evropi ne funkcioniše na isti način. Oni će dati inpute kako nešto možemo popraviti, a naravno, mi ćemo sve ono što je dobro i što mislimo da bi nam koristilo, prihvatiti.

PROJEKAT JE VODILJA
Znate kako kažu, ili je lud, ili pravi kuću. Malo ljudi koji investiraju i pravi individualni stambeni objekat su edukovani u ovoj oblasti. I zašto se onda dešava da se uđe u probleme i ne može sve da se posloži na najbolji način? Zato što ima dosta nepredviđenih stvari. Jako je teško sve definisati u ovom poslu. Najbolje je raditi po projektu, projekat je vodilja. Međutim, ni jedan objekat koji se dobro izvede ne bude 100 odsto urađen po projektu. Budimo realni, kada se počne raditi na terenu, uvijek se desi da se vidi neko bolje tehničko rješenje nego što je u projektu, pa čak i jeftinije, i naravno to se primjenjuje u praksi. Ako nemamo projektne dokumentacije kao što nekad kad se gradi individualno stambeni objekat, onda sam investitor ima značajnih dodatnih troškova, što naravno nikome ne pogoduje. Onda su stalno situacije da se pita može li nastaviti, kako će, i kažemo, ili je lud ili pravi kuću.

Za razliku od visokogradnje, u niskogradnji nikad ne možete napraviti dva ista puta, ili dva ista mosta, vijadukta, tunela. Svaki je drugačiji u zavisnosti od terena, i to su izazovi ovog posla

ČELINAC
U Skupštini opštine Čelinac sam odbornik od 2004. godine, to je šest mandata. Naravno, ljubav prema lokalnoj zajednici i fer odnos sa građanima dovodi do toga da ti građani ponovo daju povjerenje. Da budem iskren, to je obaveza koju bih mogao da izbjegnem, ali kad vidim da imam takvu podršku građana, nije fer da im okrenem leđa. Uvijek sam na raspolaganju građanima i bilo kome da pomognem onoliko koliko zaista mogu. I to građani prepoznaju i cijene i to rezultat pokaže na samim izborima. To su obaveze koje troše energiju, ali i vrijeme. Ja bih volio da dan ima 48 sati i da mogu da stignem sve, i da se posvetim onome što najviše volim, a to je porodični život. Najgore je kad nemaš vremena da se posvetiš porodici. Uzalud je sve, ako to vrijeme izgubimo.

PUTEVI SU OGLEDALO
JP Putevi RS u budžetu imaju oko 40 miliona vlastitih investicija u toku godine dana. Na brzoj saobraćajnici od Klašnica prema Banjaluci samo završili prvu dionicu od šest kilometara. U ovom periodu ne možemo da radimo zbog vremenskih uslova, i nastavićemo na proljeće, budući da radimo sa specijalnom vrstom asfalta, gdje nije dozvoljeno ugradnja ispod 10 stepeni po Celzijusu. Ulažemo u rehabilitaciju magistralnih puteva kao što su Srbac – Derventa – Šešlije, Vlasenica – Han Pijesak – Sokolac, dio saobraćajnice od Stoca do Berkovića, Bileća – Deleuša, dakle prema graničnom prelazu. Što se tiče graničnih prelaza, želimo da uredimo svaku saobraćajnicu na ulazu u Republiku Srpsku kao što smo uradili tu, i da svako ko ulazi u Srpsku uđe na modernu kolovoznu konstrukciju, da to bude prva pozitivna slika koju će odmah vidjeti.

U SLUŽBI PRIVREDE
Ministri Mitrović i Stevanović su bili u posjeti Bijeljini i najavili da je potrebno graditi poslednji krak obilaznice oko Bijeljina i saobraćajnica koje su potrebne za fabriku PASS. Da li ste sinhronizovani sa tim najavama?
– Ministri su tokom posjete u Bijeljini sagledavali potrebe privrede, a nas će upoznati o detaljima, nakon čega ćemo to staviti u planske akte i tako stvoriti pretpostavke da se to uradi. U svakom slučaju, mi moramo osluškivati potrebe privrede. Ako nećemo praviti našu putnu mrežu prema potrebama privrede, onda ona nema vrijednost. Ponoviću, da bi se razvijali, nama je potrebna brza i efikasna javna uprava koja služi razvoju privrede, a samim tim i čitave Republike Srpske.