JELENA PAJIĆ BAŠTINAC: Naša snaga je u tišini i efikasnosti

Na čelu Službe predsjednika, ona rukovodi operativnim stubom institucije čija je uloga ključna u pretvaranju političkih odluka u ustavno i pravno utemeljene postupke. Upravo ta Služba predstavlja vezivno tkivo između politike i prava, gdje svako ovlaštenje predsjednika dobija svoj formalni i funkcionalni oblik. Rad u ovoj Službi u nekom trenutku dotaknuće se gotovo svake institucije u Republici Srpskoj – od najviših organa vlasti do pojedinih administrativnih jedinica, čime se potvrđuje njen centralni značaj u sistemu

razgovarao MARKO ŠIKULJAK foto Borislav ZDRINJA

Na mjestu gdje se politika pretače u pravo i konkretne odluke, nalazi se Jelena Pajić Baštinac – generalni sekretar predsjednika Republike Srpske. Njen posao nije vidljiv javnosti, što ističe kao prednost i snagu Službe predsjednika, ali taj rad je presudan za funkcionisanje institucije predsjednika kao cjeline. Upravo ona, sa svojim timom, obezbjeđuje da sve što politika zamisli bude sprovedeno u skladu sa Ustavom i zakonom, vodeći računa da se duh političke odluke precizno pretoči u institucionalnu formu.

Dinamika rada u Službi predsjednika zahtijeva brzinu, odgovornost i potpunu posvećenost. Rad koji obavlja često znači koordinaciju s brojnim institucijama, od lokalnog do najvišeg nivoa, i operativno usklađivanje odluka, poput onih koje proističu iz dogovora između predsjednika Republike Srpske, Srbije i drugih prijateljskih država. Uloga koju ima nije samo administrativna – ona je most između vizije i njene realizacije, između državne odgovornosti i ljudskosti, za koju ističe da je nešto na čemu insistira.
– Moj današnji posao obično se vezuje za politiku i političko djelovanje predsjednika Republike Srpske. Međutim, uloga generalnog sekretara predsjednika Republike je da duh onoga što kreira politika – pretoči u slovo zakona, kao i da uskladimo zakonsku proceduru sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srpske. Tako da, primarno uloga generalnog sekretara jeste pravnička. Takođe, generalni sekretar mora biti svjestan političkog konteksta određenog pravnog pitanja, ali opet na kraju je pravnik, ne političar. Bez obzira što se ovaj posao često veže za politička, pa i dnevno politička pitanja na koja moramo da reagujemo, moj posao je prvenstveno pravnički.

Dinamika posla u Službi Predsjednika je takva da traži brzo i efikasno reagovanje i rješavanje slučajeva. To je najveći motiv rada u ovoj instituciji

Kako je predsjednik Dodik čovjek koji zaista puno radi, komunicira, ima mnogo ideja i kontakata koje mi na kraju operativno sprovodimo, često se zna desiti da imamo malo vremena za organizaciju. Možda su to najizazovniji momenti kada sve treba uraditi za kratko vrijeme. Nekad naš radni dan traje mnogo duže od osam sati, upravo zbog takvih stvari i to javnost ne vidi. Zatim vrijedi istaći da su u samom radu Službe predsjednika Republike bitni detalji kao dio pripreme obilježavanja svečanosti, bitnih događaja za Republiku i našu zajednicu kojima se šalju snažne poruke, u zavisnosti koji datum ili događaj Republika obilježava, a to je posao koji usaglašavamo sa drugim institucijama.
Naš posao je da sprovodimo sve ono što predsjednik Dodik inicira i dogovori, od velikih projekata koje razrađujemo operativno do organizacije sastanaka i drugih protokolarnih potreba predsjednika za taj dan ili čitavu sedmicu, u zavisnosti od dinamike njegovih obaveza. Služba je tu da odradi stvari koje se u javnosti ne vide, ili se zapravo vide, ali ne dolazi u prvi plan ono što mi radimo. Istakla bih operativnu organizaciju velikih događaja poput obilježavanja Dana Republike, te humanitarne akcije “S ljubavlju hrabrim srcima”, koja se uvijek održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike.

Organizacija obilježavanja Dana Republike je možda najbolji primjer onog što ste rekli, da se vidi samo slika koja ode u javnost, a da se ne vidi rad koji iza toga stoji?
– Dan Republike je možda i najzahtjevniji događaj, ne samo u organizacionom smislu, već i u emotivnom. Njega na svojim leđima u najvećoj mjeri nosi Služba predsjednika u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske. Za nas je to dan kada se obilježava identitet, sjećanje, dostojanstvo našeg naroda i Republike Srpske. I bez obzira na pritiske koji su bili naročito izraženi u prethodnom periodu gdje smo mi svi platili neku cijenu u vidu američkih sankcija, čvrstog sam ubjeđenja da niko od nas nema pravo da se povuče pred bilo kojom prijetnjom da organizuje i obilježi Dan Republike.

Uloga generalnog sekretara predsjednika Republike je da duh onoga što kreira politika, pretoči u slovo zakona, kao i da učinimo da zakon bude u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srpske

Mislim da je to naša obaveza, svih nas u Službi predsjednika kao i u Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje aktivno učestvuje kako u svečanom defileu, ali i u obezbjeđivanju da obilježavanje protekne bezbjedno i mirno. Prosto, to je dan kada obilježavamo nastanak Republike, a to je istorijska činjenica. Mi nemamo pravo zbog svih ljudi koji su dali živote za Republiku Srpsku da je odbrane, kao i onih koji su izgradili Republiku i njene institucije, da odustanemo od Dana Republike.

Moj lični poriv je da se ne povučemo ni u najtežem periodu, a čini mi se da je to bila ovogodišnja organizacija Dana Republike, najizazovnija zbog međunarodnih pritisaka i prijetnji koji smo tad imali. Zaista mislim da bi bilo poštenije odstupiti sa pozicije generalnog sekretara Predsjednika, nego pristati da ne obilježavamo Dan Republike kako smo ga i do sad obilježavali.

Šta je najvažnije što se realizuje ove godine?
– To je zasigurno izgradnja vrtića, koja se koordiniše sa lokalnom samoupravom. Ponosna sam jer smo u kratkom vremenu napravili normativni okvir za realizaciju predsjednikove inicijative za izgradnju vrtića širom Srpske. Mi smo propisali proceduru, onako kako je to predsjednik upoznao javnost, a to je da lokalne zajednice moraju ispoštovati sve uslove, faktički doći do građevinske dozvole, da bi od nas dobili sredstva za izgradnju vrtića. Ispostavilo se da svaka lokalna zajednica ima određen broj mališana koji nažalost ne uspiju da se upišu u predškolsku ustanovu. Trenutno su odobrena sredstva za desetak vrtića koji su u procesu izgradnje pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Srpske.

Dan Republike je možda i najzahtjevniji događaj ne samo u organizacionom smislu, već i u emotivnom. Mi nemamo pravo zbog svih ljudi koji su dali živote za Republiku Srpsku da je odbrane, da odustanemo od njega

Predviđeno je da ovi projekti traju dvije godine, jer je riječ o velikim investicijama koje se ne mogu realizovati za nekoliko mjeseci. Pored ovoga, postoji još mnogo manifestacija i događaja koje se realizuju pod pokroviteljstvom predsjednika Republike. U kontinuitetu, predsjednik Republike finansijski podržava programe poboljšanja socijalno ugroženih članova naše zajednice, kao i društveno korisne projekte u lokalnim zajednicama. Predsjednik ima sluha za potrebe ove zajednice i često volim reći da je možda on baš iz tog razloga autentičan predstavnik zajednice koju predstavlja.

Sa kojim institucijama sarađuje Služba u svakodnevnim poslovima?
– Institucija Predsjednika Republike, kao i Narodna skupština Republike Srpske su tačke gdje se spajaju pravo i politika definišući razvojne vizije zajednice i zakonodavne norme koje treba da oblikuju društvene odnose kako bi dosegnuli ciljane ishode. Vodeći računa da pravo, kao slovo zakona, bude usklađeno sa ustavnim i zakonskim procedurama, saradnja Službe predsjednika je najbliža sa Generalnim sekretarijatom Vlade Republike Srpske i Generalnim sekretarom Narodne skupštine Republike Srpske kao i Službenim glasnikom Republike Srpske. Takođe, usko sarađujemo sa Ministarstvom pravde Republike Srpske, zbog ustavnih ovlaštenja predsjednika Republike, poput instituta pomilovanja.

Tokom vašeg posla, sa kim sve kontaktirate, rekli ste da su to ljudi iz različitih socijalnih grupa i kategorija?
– Način na koji predsjednik Dodik vrši svoja ustavna ovlaštenja i dinamika koja proizilazi iz njegovog političkog, humanitarnog i društvenog aktivizma, nas njegove saradnike, svakodnevno dovodi u kontakt sa predstavnicima skoro svih socijalnih grupa. Sve što predsjednik inicira tehnički – sprovodi Služba predsjednika. Naš posao je da na tehničkom nivou zajedno sa predstavnicima socijalnih grupa spremimo određena rješenja i da pratimo i pomažemo njihovu realizaciju. Služba predsjednika učestvuje u realizaciji ustavnih ovlašćenja predsjednika, ona je njegov operativni stub koji stoji iza svake odluke šefa države. Naša snaga je u tišini i efikasnosti, a možda naš autoritet jeste upravo u povjerenju koje imamo kod institucija i građana.

Završili ste pravo na Pravnom fakultetu u Bijeljini. Kakva su bila vaša očekivanja kada ste upisali pravni fakultet, da li su ispunjena?
– Željela sam da studiram pravo, a primarni cilj je bila advokatura. To je bila moja ljubav, trenutno neostvarena. Uz sve porodične i profesionalne obaveze našla sam vremena da položim pravosudni ispit, a on je neka prva stepenica ka ostvarenju tog cilja zbog kog sam i upisala pravo. Kroz poslove koje sam radila imala sam priliku i sreću da sarađujem i upoznam puno kvalitetnih ljudi iz te branše, stoga me advokatura još više privlači. Sigurna sam da ću u nekim narednim godinama ostvariti da to bude moja profesija, jer mislim da je i bolje možda ući u tu priču sa iskustvom iz različitih grana prava.

Bilo što da radiš u životu važno je da ne izgubiš ljudsko lice, jer sve bude i prođe, a mi moramo nastaviti život u to istoj zajednici sa svojim komšijama, prijateljima, rodbinom

Vi ste iz Ugljevika i vezani za taj kraj, a ranije ste se iskazali u aktivizmu u toj lokalnoj zajednici. Kako je to izgledalo?
– Tokom studiranja, jedna značajna crtica iz mog života je početak aktivnog učešća u društveno-političkom životu opštine Ugljevik, prvenstveno kroz omladinsku organizaciju, a kasnije kroz politički aktivizam u SNSD-u. Kreirali smo određene politike i aktivnosti koje smo tada prepoznali kao bitne za omladinsku populaciju. Trudili smo se da budemo aktivni i prepoznatljivi u zajednici svojim radom, inicijativama, kreativnošću. Djelovali smo na kreativnom popunjavanju slobodnog vremena mladih, od bioskopa na otvorenom, koji je po prvu put organizovan u Ugljeviku do organizacije festivala poput čuvenog “prvomajskog uranka” koji smo organizovali i koji je iz godine u godinu bio prepoznatljiv i okupljao veliki broj mladih ljudi. Interno smo se šalili i dali ime festivalu “kad porastem biću Exit”, jer nam je bila namjera da on preraste u veliki festival. Međutim, svako od nas je krenuo svojim životnim putem i žao mi je što neke generacije poslije nas nisu prepoznale značaj i održale taj događaj.

Skupština opštine Ugljevik je u tom periodu prvi put usvojila omladinsku politiku i budžet za omladinske organizacije i finansiranje projekata. Formirana je komisija za mlade, dobili smo referenta za mlade što je, takođe, bio rezultat naših inicijativa. Imala sam priliku da i 2008. i 2010. budem kandidat i za odbornika na lokalnim i za narodnog poslanika na opštim izborima. To su iskustva koja su mi pomogla da razumijem političke procese i oblikovala moje znanje o praktičnoj politici koje nisam mogla da dobijem u formalnom obrazovanju.

Kako vas je to oblikovalo?
– Osim formalnog obrazovanja, kroz aktivizam u civilnom sektoru i politici sam naučila mnogo o artikulaciji zahtjeva građana u političke stavove, formalizaciji tih stavova, javnom zastupanju tih stavova pred političkim institucijama i kroz medije što mi je pomoglo da naučim, između ostalog, kako se prevazilazi trema, da poboljšam svoje komunikacione sposobnosti, da naučim kako se donose odluke… Takođe, sve to me je naučilo da svaka pobjeda nije pobjeda, kao što ni svaki poraz nije poraz i da nije kraj dok nije dobro. Kroz stranački aktivizam sam naučila da poštujem protivnike, stekla sam prijateljstva koja su ostala čvrsta za cijeli život. Shvatila sam šta su funkcije, da nisu samo moć i privilegije, nego da su mnogo više odgovornost koja nije samo profesionalna nego je i javna i da je jedini način da odgovoriš na te izazove da budeš čovjek i da obavljaš svoje dužnosti tako da sutra, kad ne budeš više na funkciji, možeš normalno da nastaviš život u gradu u kojem živiš, sa ljudima koje poznaješ i onima koje ne poznaješ.

Ponosna sam na činjenicu da smo u kratkom vremenu napravili normativni okvir za realizaciju predsjednikove inicijative za izgradnju vrtića širom Srpske, i sada su brojne lokalne zajednice u procesu dobijanja sredstava

Kako je izgledala vaša karijera prije trenutne funkcije?
– Moj prvi posao je bio u Republičkoj upravi za geodetsko i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske gdje sam kroz sedam godina radnog iskustva vodila najsloženije upravne postupke rješavajući imovinske predmete. Imala sam priliku da budem i načelnik odjeljenja u dva navrata i u jednom periodu sam po ovlaštenju direktora obavljala poslove pomoćnika direktora za imovinski sektor. Nakon toga, Vlada Republike Srpske me je imenovala za predsjednika Odbora državne uprave za žalbe Republike Srpske, gdje sam prvi put imala punu odgovornost za upravljanje i rukovođenje jednom institucijom. Razlika između Odbora i drugih poslova jeste da je to kolektivni organ i odluke se donose kolektivno, što je poseban izazov u odnosu na druge poslove. Nakon toga, u februaru 2023. godine sam na poziv predsjednika Republike prešla u Službu predsjednika Republike gdje sam i danas.

Šta vam je donijelo ovo iskustvo, a koje će vam koristiti kad budete postavili advokat?
– Na prethodnim radnim mjestima sam uglavnom sprovodila zakone i druge opšte akte, primjenjivala ih direktno na konkretne pravne situacije, te se bavila izradom propisa iz isključive nadležnosti tih institucija. Radeći ovaj posao, imam priliku da učestvujem u kreiranju političko-pravnih akata, učestvujem u izradi pravnih ekspertiza i izradi propisa koji se ponekad donose u vrlo komplikovanom i izazovnom političkom kontekstu i to možda i jeste najizazovnije u ovom poslu. To mi pomaže da napredujem, jer moramo brzo da nađemo rješenja za određena otvorena pitanja, a vrijeme je nekako ključan faktor u svakoj situaciji.

Ko je na vas ostavio najdublji utisak sa kim ste sarađivali od kako ste na ovoj poziciji?
– Ovde ću se ipak vezati za pravnički poziv i izostaviti politički dio, jer neću izdvojiti nikoga od političara koje sam imala priliku da sretnem. Na mene je nekako najveći utisak ostavio Ante Nobilo, advokat koji je bio u timu odbrane predsjednika Dodika. Imala sam priliku da posmatram izbliza jednog iskusnog i uglednog advokata kako radi taj posao i to je na mene ostavilo veliki utisak. Rad sa gospodinom Nobilom mi je omogućio da razgovaram sa njim o velikim predmetima u kojima je učestvovao, a koje sam ja prethodno pratila iz medija što je meni posebno značajno.

Na prethodnim radnim mjestima sam sprovodila zakone, primjenjivala ih direktno na konkretne situacije. Radeći ovaj posao imam priliku da učestvujem u kreiranju i političko-pravnih akata koje idu do najvišeg zakonodavnog tijela

Kojim principom se vodite u poslu i životu, da li jedan važi za sve?
– Postoji princip koji mi je i profesionalno i privatno jako bitan koji se trudim da ispoštujem, a to je da budem dobar čovjek. Ako niste dobar čovjek onda ne možete biti ni dobar pravnik, ni dobar političar, ni supruga, ni majka ni dobar prijatelj. To je temelj svake uloge i odnosa koji živim. Često to nije lako, jer je puno izazova i na profesionalnom i na privatnom planu i znam da ponekad pogriješim, ali se trudim da taj princip poštujem.

RAMPA ZA ŠMITA
Kako se desilo to da ste zabranili ulazak Kristijanu Šmitu u Palatu Republike?
– Narodna skupština Republike Srpske donijela je određeni set zaključaka, kojim je između ostalog obavezala institucije Republike Srpske da ne mogu sarađivati sa kancelarijom OHR-a i Kristijanom Šmitom koji je nelegitiman i nelegalan, jer nije izabran u skladu sa procedurama propisanim aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon toga, Šmit je pokušao da dođe na neki zvaničan sastanak u Republiku Srpsku i zakazan je sastanak sa potpredsjednikom Durakovićem. Kada smo dobili informaciju da je zakazan sastanak u kabinetu potpredsjednika Durakovića, kao neko ko ima ovlaštenje da izdam takvu vrstu naredbe, ja sam to i uradila iz razloga što je Šmitova namjera da održi sastanak u prostorijama Službe predsjednika Republike bila smišljena provokacija koja je trebala da dokaže njegovu moć nad institucijama Republike Srpske. U skladu sa mojim ovlašćenjima, ali i obavezom propisanom zaključcima Narodne skupštine Republike Srpske, donijela sam naredbu kojom Kristijanu Šmitu nije bilo dozvoljeno da uđe u prostorije Službe predsjednika, a kojoj se on povinovao.

GENERALNI SEKRETARI ME NAJBOLJE RAZUMIJU
Da li ste u kontaktu sa osobama koje su prije vas bile na ovoj poziciji?
– Kada je riječ o prethodnim generalnim sekretarima, sa svima sam u kontaktu. Odranije sam poznavala i gospođu Đuku Huremović, koja je bila sekretar predsjednice Željke Cvijanović, kao i gospodina Sinišu Karana koji je bio sekretar predsjedniku Miloradu Dodiku prije mene, te i danas dan volim sa njima da se konsultujem ako dođem u neku nedoumicu. Znači mi njihovo iskustvo, pomaže mi u nekim situacijama, i na kraju, odlično razumiju kako ovaj posao funkcioniše.

PRAVO I PRAVDA
Kod prava je specifično, i ono sa čim se svi jednom sudarimo, jeste da pravo i pravda nisu isto. Primjenjujući zakone, kao službenik ste dužni da postupite po njegovom slovu i da empatiju stavite u drugi plan, jer nekad vidite da zakoni propisuju drugačije ishode od onih koji su pravedni.