NEBOJŠA DRINIĆ: Otvorili smo novo poglavlje razvoja Banjaluke

Osnivanje Preduzetničkog centra u Banjaluci je moja ideja, na koju sam najviše ponosan. Nema preduzetnika u Banjaluci koji je odlučio da zaplovi preduzetničkim vodama ili da poboljša biznis, a da nije došao da sa nama razgovara. To je naš najveći uspjeh. Svaka ideja koja zaživi i zaposli bar jednog čovjeka je vrijedna pažnje

razgovarao MARKO ŠIKULJAK     foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Nebojša Drinić je jedan od najmlađih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, sa nepunih 30 godina. Za one koji političke prilike počinju da prate tek na ovom nivou, njegov uspon djeluje strelovit. Od šefa izbornog štaba za lokalne izbore 2020. godine, zatim opšti izbori nakon kojih ulazi u poslaničke klupe sa jednim od najboljih ličnih rezultata u Republici Srpskoj. Iz njegovog ugla, ništa od toga nije došlo bez ogromnog truda. Mnogi ga opisuju kao “čovjek od terena”, nekog ko je u stalnom kontaktu sa ljudima, ne samo kad traje kampanja. Pozitivno odgovara na pozive ljudi koji ga zovu svojoj kući na kafu, a kaže da nisu rijetkost da iz stana izađe ujutru i uđe prvi put već kad je vrijeme za spavanje. Sebe vidi u politici i poboljšanja u društvu, a ukoliko u tome ne bude imao podršku na izborima, okrenuće se preduzetništvu jer se ne vidi u statičnim funkcijama koje obezbjeđuju platu i fotelju.

Moj radni dan traje veoma dugo, vrlo često i 15 časova dnevno. Nerijetko počne u jednom, a završi se u drugom danu. Volim akciju i konkretne stvari, ne volim isprazne floskule

Porijeklom ste iz Srpca, iz sela Razboj. Iz kakve porodice potičete, kakav je vaš odnos prema zavičaju?
– Odrastao sam na selu, a na selu se kao što je rekao pjesnik Ljubivoje Ršumović rađaju djeca ljudi, a ne djeca kućni ljubimci. Brat i ja smo od malih nogu od roditelja dobijali zaduženja u kući i na polju. Naučili smo da radimo i kroz to rano sazreli. Rad je častan, kaže Sveto pismo, bez obzira na to koje zanimanje imate. Iskreni napor, obavljen u radosnom duhu, nalik je molitvi Bogu. Majka i otac su na svojim plećima nosili teško breme, jer život na selu nije lagodan, ali su mi primjerom pokazivali da treba da se borim radom kroz život i naučili me da volim i poštujem ljude. I danas me grije ta toplina porodičnog doma, okrenutost dobroti i vjeri, ali i borbenost koju su mi usadili baka i deda i moji roditelji.
Prvi koraci koje sam načinio u živopisnom Razboju, mom zavičaju, trajno su odredili moj put. Sada, kada živim u Banjaluci, jednako volim da srećem ljude, da radimo zajedno, da razgovaramo i da dijelimo radosti i tuge. Uvijek nastojim da onoliko koliko je mom biću dato, pomažem ljudima da riješe probleme.

Kako je teklo vaše školovanje?
– Osnovnu školu i Gimnaziju završio sam u Srpcu. Od prvog razreda osnovne do četvrtog Gimnazije, bio sam odličan učenik. Upisao sam Pravni fakultet, položio mnoge teške ispite, ali sam od početka studiranja paralelno radio u preduzetništvu i bavio se politikom, vodio kampanje, tako da nisam još završio fakultet, što svakako planiram.
Svjestan sam da završiti fakultet znači imati osjećaj zaokruženosti, ne samo formalno obrazovanje, ali nisam navikao ništa u životu da završavam poprijeko, pa ni da dođem do fakultetske diplome što je danas u modi. Moj put je uvijek teži, ali zato krajnji rezultat ima specifičnu težinu.

Osim borbe, koja je sastavni dio karatea, naučio sam se disciplini, sportskom ponašanju, ali i da su pobjede i porazi sastavni dio borbe

Trenirali ste karate, koje lekcije se nauče kroz borilački sport koje kasnije pomažu u životu?
– Trenirajući karate naučio sam šta znači poštovanje, odlučnost, hijerarhija, ali i snalaženje i sposobnost reagovanja u situacijama koje nas dovode u opasnost. Od brojnih medalja koje sam osvojio takmičeći se u karateu, važnije su mi životne lekcije koje mi je dao ovaj sport. Osim borbe koja je sastavni dio ove vještine naučio sam se disciplini, sportskom ponašanju, ali i da su pobjede i porazi sastavni dio borbe. Spreman sam da sportski priznam poraz, pružim ruku protivniku i radim i dalje i borim se da pobijedim.
Slično je i u politici. Svoj krst nosim do kraja, ne mijenjam dres ni na poluvremenu, a kamoli dok utakmica traje. Spreman sam da radim danonoćno i borim se, ali poštujem i političke protivnike. Smatram da je politički pristojno čestitati pobjedniku izbora i onome ko učini dobro djelo za narod bez obzira iz koje političke partije dolazi.

Kada ste odlučili da ćete se baviti javnim politikama i imati društveni angažman?
– U politički potok prvi put zagazio sam još kao gimnazijalac u trećem razredu na času demokratije kada sam na pitanje profesora razmišljajući o jednoj važnoj društvenoj temi predložio rješenje i iznio svoj politički stav. Kasnije sam osnovao Udruženje „ReSTart“ putem kojeg sam pokušavao da nudim rješenje za sistemske probleme koji su „rak rana“ ovog društva. Javnost pamti neuobičajenu konferenciju za medije na ulici na kojoj smo se tadašnji odbornik Draško Stanivuković i ja usprotivili kupovini skupih automobila i tražili da tadašnji ministar podnese ostavku. Bio sam šef izbornog štaba kada je Draško Stanivuković bio kandidat za gradonačelnika. Volim timski rad i takmičarski duh. Moja vodilja je Geteova misao: „Cijelog života gorio je i želio samo jedno: „Da da sve od sebe“. Šta god da radim, nastojim da dajem sve od sebe.
Nisam salonski političar. I sada kada sam narodni poslanik, nastojim da što više vremena provodim radeći na terenu, sa narodom koji mi je dao povjerenje, svakodnevno osluškujem njihove probleme i pokušavam da im pomognem da ih riješe. Veliki broj glasova imponuje, ali i obavezuje da radim još više i bolje.
Da se vratim na početak odgovora, ako ste zagazili u rijeku i došli do polovine onda ćete biti jednako mokri i ako otplivate na drugu obalu i ako se vratite. Pokušaću da se domognem druge obale i da se ne vraćam na onu s koje sam krenuo.

U političkoj karijeri ste brzo napredovali, prvo do mjesta u Gradskoj upravi, a potom i do Narodne skupštine. Kako vidite taj uspon?
– Možda to nekome izgleda brzo, ali moj razvojni put nije bio nimalo lak, ništa mi nije bilo servirano. Naučio sam da „nije život što i polje preći“ kao što je zapisao književnik Boris Pasternak. Spreman sam da oči u oči reagujem na sve što me zadesi u poslu, politici, životu. Za sve ono što su mnogi osvajali za sat ili dva ja sam morao da izdvojim tri sata. Ovaj posao radim jer volim ljude, najsrećniji sam kada znam da sam učinio da se nekome poboljšaju uslovi života i kad vidim zadovoljnog čovjeka, a za mene je svaki čovjek pod ovom kapom nebeskom jednako važan.

Nisam salonski političar. I sada kada sam narodni poslanik, nastojim da što više vremena provodim radeći na terenu, sa narodom koji mi je dao povjerenje

Vaši prijatelji kažu da ste vi onaj čovjek koji akcione planove sprovodi u djelo, da ste terenski tip. Kako to izgleda u praksi? Kako izgleda vaš radni dan?
– Moj radni dan traje veoma dugo, vrlo često i 15 časova dnevno. Nerijetko počne u jednom, a završi se u drugom danu. Volim akciju i konkretne stvari, ne volim isprazne floskule. Najveći dio vremena provodim radeći na terenu, obilazeći naša naselja, kako gradska, tako i seoska, razgovarajući sa narodom – što je uvijek korisno, jer smo zajedničkim snagama uspjeli mnogo toga da uradimo za Banjaluku.

Idejni ste tvorac Preduzetničkog centra. Nedavno je obilježeno tri godine rada, a centar je dobio mnogo pohvala preduzetnika.
– Ponosan sam na Preduzetnički centar jer daje efekat i dobre rezultate. Nema preduzetnika u Gradu Banjaluci koji je odlučio da zaplovi preduzetničkim vodama ili da poboljša biznis, a da nije došao u Preduzetnički centar da sa nama razgovara. To je naš najveći uspjeh. Svaka ideja koja zaživi i zaposli bar jednog čovjeka je vrijedna pažnje. Grad Banjaluka je znatno povećao budžet za preduzetništvo. Nedavno smo uručili 119 subvencija privrednim subjektima. Prethodno smo imali javni poziv za nezaposlene žene, samohrane majke i žene koje su iz bilo kog razloga na margini društva. Na taj način smo pružili šansu onima koji do sada nisu imali priliku da prezentuju svoje poslovne ideje.

Uz podsticaje za preduzetništvo i aktivizam kada je riječ o socijalnim pitanjima, jedna od stvari na koju ste stavili fokus je kultura. Zbog čega?
– Svi smo na zajedničkom zadatku da ostvarimo što bolje uslove za kulturu, jer kultura je za mene jedan od stubova opstanka naroda i čuvar našeg identiteta. Ponižavajuće je i sramotno koliko je srezan budžet za kulturu. Upoznao sam mnoge vrhunske umjetnike, stvaraoce u kulturi koji ovaj grad i Republiku Srpsku oplemenjuju svojim djelima, ali i na svoj umjetnički način svjedoče o našoj slavnoj prošlosti i navode na razmišljanja o stvarnosti u kojoj živimo. Nisu zaslužili da budu skrajnuti niti kažnjeni. Naprotiv, boriću se da dobiju ne samo veće plate, finansijsku podršku za projekte već i bolje mjesto u društvu.

Radili ste u Gradskoj upravi, ali nakon što ste postali narodni poslanik i dalje sarađujete sa gradonačelnikom?
– Kada me je narod izabrao, sa više od 8.000 glasova, da budem njihov glas u Narodnoj skupštini Republike Srpske u mojoj karijeri je započelo novo poglavlje. Tada sam odlučio, pošto imam svoja uvjerenja i principe, a i ono što smatram da je ispravno i pošteno, da nikako ne smijem da dozvolim da ono zbog čega me ljudi uvažavaju izgubim. Tada sam podnio zahtjev da svoj radni odnos u Gradskoj upravi stavim u stanje mirovanja i da ne primam bilo kakve naknade za taj rad. I danas, pošto pripadamo istom timu, zajedno sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem obilazim teren, borim se za projekte i radimo zajedničkim snagama na razvoj Banjaluke. Želim na taj način da pokažem šta sve može jedna lokalna samouprava. Tako smo pokrenuli novu eru u razvoju naše Republike Srpske.

Svi smo na zajedničkom zadatku da ostvarimo što bolje uslove za kulturu, jer kultura je za mene jedan od stubova opstanka naroda i čuvar našeg identiteta

Šta smatrate najznačajnijim što ste postigli baveći se politikom?
– Srećan sam i zahvalan što mi je život poslao mnoge dobre i kvalitetne ljude. Ima među njima najrazličitijih profila, obrazovnih, generacijskih… Neke ne viđam često koliko bih želio, ali sam srećan što postoje na ovom svijetu. Najveća nagrada mi je kada nakon što riješimo komunalni ili životni problem nekoj porodici, ti ljudi mi kažu da sam im promijenio život jer su shvatili da imaju prijatelja u meni, tako se i ophode. Pozivaju me na porodična slavlja i radosne događaje. To je bogatstvo i ljepota ovog posla.

Šta je najaktuelnije čime se bavite?
– Sa gradonačelnikom Draškom Stanivukovićem uveliko radim na tome da penzionerima podignem životni standard i to je jedan od naših prioriteta. Podijelili smo 1.200 kartica za besplatan prevoz penzionerima i to je samo dio projekta pažnje i poboljšanja kvaliteta života populacije treće dobi. Koordinator sam projekta za obezbjeđivanje kartica prijateljstva za sve penzionere. Radimo na tome da svim penzionerima obezbijedimo kartice prijateljstva na osnovu kojih će kupovati po nižim cijenama hranu, lijekove, sredstva za higijenu i robu široke potrošnje. Odgovorna socijalna politika je okosnica naše političke platforme. Sistemski pomažemo svim kategorijama društva. Kako budemo finansijski jačali povlasticu besplatnog prevoza omogućićemo svim penzionerima. Naši najstariji sugrađani su tokom svog radnog vijeka mnogo učinili za sve nas. Zato ne smiju biti zapostavljeni i borićemo se na sve načine da im se bar malo odužimo.

TESLA KAO ŽIVOTNI MOTO
Nedavno sam pogledao izvrsnu predstavu „Tesla – poigravanje anđela“, u izvođenju sjajnih glumaca Vladimira Posaveca Tušeka i Momčila Otaševića. Mistična priča o životu velikog naučnika fascinirala me snažnom porukom koja je bila i Teslina deviza: „Treba zbuniti svemir dobrotom jer jedino činjenje dobra ima smisla“. Ta mudrost mi se urezala u pamćenje kao motivacija za dalji rad.