MAJA ŠUPUT: Koncesije su prilika za novi razvoj poljoprivrede Republike Srpske

Sistemsko planiranje u poljoprivredi kroz dodjelu koncesija i dugoročno upravljanje zemljištem bi moglo otvoriti prostor za prelazak sa dosadašnje ekstenzivne proizvodnje na održiv i konkurentan razvoj. Ovaj model, ima za cilj jačanje domaće samoodrživosti, ali i revitalizaciju ruralnih zajednica, koje su posljednjih decenija najviše osjetile posljedice zapuštenih njiva i neiskorišćenih resursa

foto Aleksandar ARSENOVIĆ

Prostor Republike Srpske u toku nestanka zajedničke države je pretrpio velike promjene u političkom, vlasničkom i ekonomskom smislu. Ratna dešavanja dovela su do gubitka dotadašnjih tržišta i stagnacije privrednih aktivnosti. Nakon Dejtonskog sporazuma, društvena svojina je pripala entitetima, te je pod nadzorom međunarodne zajednice izvršena privatizacija postojećih preduzeća. Nakon toga, Republici Srpskoj su na raspolaganju ostali resursi (javna dobra) koje je trebalo staviti u funkciju na najadekvatniji način. Donesena je odluka da se ide u izradu Zakona o koncesijama i formiranje Komisije za koncesije Republike Srpske kako bi se stvorio zakonski i organizacioni okvir za dodjelu postojećih resursa na korištenje.

– U bivšoj Jugoslaviji, a samim tim i prostoru Republike Srpske, nakon Drugog svjetskog rata osnovna i pretežna djelatnost je bila poljoprivreda. Kako je to tada bila ekstenzivna djelatnost s obzirom na tehnologiju, odnosno sredstva za rad, a i tehnološka dostignuća, opredjeljenje u cilju privrednog i ekonomskog razvoja je bilo u industrijalizaciji. Izgradnjom fabrika, da bi se ostvario razvoj društva, stanovništvo sa ruralnog prostora, zapošljavajući se u proizvodnim kapacitetima i pratećom stambenom gradnjom, napuštala je svoje posjede i prelazila u urbana područja. Tako se došlo u situaciju da je poljoprivredna proizvodnja gubila na obimu i značaju, te samim tim, u takvim okolnostima postala manje bitna djelatnost. Kada posmatramo sadašnje stanje na primjeru lokalnih zajednica vidljivo je da se teritorija opština u prosjeku sastoji od 20 odsto urbanog dijela na kojem živi preko 80 odsto stanovništva i 80 odsto ruralnog dijela na kojem živi 20 odsto stanovništva – kaže Maja Šuput, predsjednik Komisije za koncesije Republike Srpske.

Danas Vlada Srpske, kao Koncendent, ima 70 aktivnih Ugovora iz ove oblasti i 10 ugovora iz oblasti korištenja vodnog zemljišta i javnog vodnog dobra

Republika Srpska u periodu od raspada bivše države se suočila sa velikim promjenama i transformacijama ne svojom voljom kao što su rat, privatizacija, devastiranje fabričkih kapaciteta…

– Posmatrajući sadašnje stanje, možemo reći da su mjerama Vlade Republike Srpske, te donošenjem Zakona o koncesijama i osnivanjem Komisije za koncesije Republike Srpske napravljeni pozitivni pomaci u ovom sektoru, te je došlo i do povećanja ukupne poljoprivredne proizvodnje. Obzirom na ukupno stanje, u međunarodnim okvirima, sve se veći značaj daje prehrambenim proizvodima pogotovo proizvodima organskog porijekla, te mislim da je tu naša šansa. Imajući sve ovo u vidu, potrebno je u narednom periodu prvenstveno stvoriti uslove da budemo poljoprivredno održivi i nezavisni, a kada to kažem, mišljenja sam da treba postići mogućnost zadovoljenja ovih potreba sa što manjim uvozom. Da bi se došlo do značajnog razvoja poljoprivrede u narednom periodu, potrebna je sinergija svih dijelova javne uprave koji se bave ovom problematikom. Vlada Republike Srpske i resorno ministarstvo trebaju da ažuriraju i po potrebi donesu nove planske srednjoročne i dugoročne planove, te dalje svoju politiku usmjeravaju u poboljšanje ambijenta u smislu zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje, te povećanja olakšica i podsticaja. Isto tako, lokalne zajednice, trebaju da na bazi postojećeg stanja izrade planove razvoja na svojoj teritoriji, uz unapređenje saradnje sa obrazovnim institucijama iz ove oblasti, kao što su poljoprivredni fakulteti, instituti…

Komisija za koncesije Republike Srpske, od osnivanja, a na osnovu Zakona o koncesijama, ima svoju ulogu u dodjeli koncesija za korišćenje poljoprivrednog zemljišta, te na osnovu toga sagledava stanje u ovoj oblasti. Danas Vlada Srpske, kao Koncendent, ima 70 aktivnih Ugovora iz ove oblasti i 10 ugovora iz oblasti korištenja vodnog zemljišta i javnog vodnog dobra.

– Smatram da je neophodno kontinuirano praćenje i ažuriranje stanja u sektoru poljoprivrede, te pokretanje aktivnosti u izradi resursne karte. Resursna karta zajedno sa ostalim strateško-planskim dokumentima u mnogome bi unaprijedila upravljanje javnom imovinom i njenu kvalitetniju dodjelu u svim segmentima, od određivanja proizvodne djelatnosti, do visine koncesione naknade.

Neophodno je kontinuirano praćenje i ažuriranje stanja u sektoru poljoprivrede, te pokretanje aktivnosti u izradi resursne karte

Kako je u najavi i donošenje novog Zakona o koncesijama prilika je, s obzirom na značaj poljoprivredne djelatnosti, da se i zakonski stvore uslovi za njen razvoj kada konstatujemo da je to pokretačka snaga ekonomskog razvoja Republike Srpske.

– Kao predsjednik Komisije, zajedno za saradnicima, kroz izradu izvještaja iznijela bih određene sugestije u cilju potpunije izrade strateško-planskih dokumenata:

* U određenim posjedovnim listovima nije vršena promjena vlasništva većinom kod nasljednika (ostavinskih rasprava). Potrebno je pronaći sistemsko rješenje u cilju uređenja navedenog, kako bi se stvorili uslovi da stvarni vlasnici mogu konkurisati u mjerama ili pogodnostima od strane domaćih i međunarodnih institucija;

* Javni sektor, snimanjem stanja na terenu treba da rukovodi procesom dodjele koncesija u smislu da se pojavljuje kao podnosilac inicijative, čime bi kvalitetnije odredio i vrstu proizvodnje i ostale uslove na pojedinim lokalitetima;

* Praćenje politike ukrupnjavanja zemljišnih posjeda u cilju kvalitetnije obrade zemljišta i formiranje klastera radi jeftinijeg finalnog proizvoda i zajedničkog nastupa na tržištu.

* Paralelno vođenje politike osnivanja seoskih gazdinstava i stvaranje povoljnog ambijenta za njihovu održivost, a za to postoji više mogućnosti i mjera: od formiranja prstenova, do besplatnih dodjela reproduktivnog materijala za početak obavljanja djelatnosti.

* Neprestano vođenje brige o ekologiji, jer je suština ekologije korištenje poljoprivrednih resursa na najadekvatniji način i stalno obnavljanje u smislu rekultivacije.

Ovakvi pokazatelji sa predloženim unapređenjima pružaju mogućnost za razvoj poljoprivrede, čime bi se postiglo više ciljeva kao npr. rasterećenje užeg gradskog jezgra, oživljavanje seoskog područja i slično. Na osnovu svega navedenog smatram da je suština u nezavisnosti i samoodrživosti poljoprivrede Republike Srpske, u smislu da se dostigne takav razvojni nivo, da domaća proizvodnja može podmiriti domaću potrošnju.

Komisija za koncesije zvanično počela sa radom 2004. godine te je u tom period do danas imala ulogu nezavisnog regulatora i postigla značajne rezultate i doprinos, što je vidljivo na osnovu sadašnjeg broja aktivnih ugovora i godišnje koncesione naknade koja se direktno uplaćuje u budžet Republike Srpske.

– Na osnovu iskustva u radu svakako da imam i prijedloge za unapređenje ove oblasti, a kada to kažem, mislim da je došlo vrijeme za izradu resursne karte i primjenu modela upravljanja javnim dobrima (resursima). Da bi se to postiglo, potrebna je sinergija svih učesnika u dodjeli koncesija, od Koncendenta-Vlade Republike Srpske do relevantnih institucija i Komisije za koncesije gdje bi u početnom periodu identifikacije posebnu ulogu imale lokalne zajednice. Opštine, odnosno lokalne zajednice, najbolje na svome lokalitetu mogu snimiti stanje resursa, gdje bi se na osnovu svih prikupljenih podataka mogla izraditi resursna karta Republike Srpske.

Lokalne zajednice trebaju da na bazi postojećeg stanja izrade planove razvoja na svojoj teritoriji uz unapređenje saradnje sa obrazovnim institucijama iz ove oblasti, kao što su poljoprivredni fakulteti, instituti…

Zakon o koncesijama se u prethodnom periodu svojim izmjenama dograđivao, ali na osnovu kompletne analize i stanja na terenu, cijenim da je neophodno izraditi novi Zakon o koncesijama koji bi mogao pratiti savremene trendove, naročito u dijelu obnovljive i zelene energije.

Ugovori o koncesijama su sklopljeni iz različitih oblasti. U prethodnom periodu, najviše koncesionih ugovora je sklopljeno iz oblasti mineralnih resursa, a analizirajući navedeno, došli smo do zaključka da je razlog tome što se radi o sirovini, tj. o repromaterijalu koji služi u sanaciji postojeće i izgradnji nove infrastrukture. Ovaj resurs je u mnogome korišten prije rata u proizvodnim privrednim društvima, a kako nije privatizovan, ušao je odmah u model koncesije zbog njegove potražnje na tržištu. Na navedeno, adekvatan odgovor je broj aktivnih koncesionih ugovora iz ove oblasti, 156.

– Politika evropske unije dovela je do aktivnosti u oblasti malih hidroelektrana gdje je u kratkom periodu došlo do ekspanzije u broju sklopljenih ugovora iz razloga što se preferiraju obnovljivi izvor energije.

Poslije perioda malih hidroelektrana, krenule su aktivnosti vezane za solarne elektrane i vjetro parkove. Pored svih izazova sa kojima se naša društvena zajednica susreće od Dejtona pa na ovamo, kao što su složeni unutrašnji odnosi i nestabilnost političkog sistema, aktivnostima Vlade Republike Srpske, a i Komisije za koncesije, vidljivo je da su investitori, što se vidi iz broja sklopljenih ugovora iz ove oblasti, prepoznali naš napor za stvaranje povoljnog ambijenta za investiciona ulaganja.

Komisija svake godine, a što navodi i u svojim godišnjim izvještajima koje dostavlja Narodnoj skupštini Republike Srpske, kontinuiranim aktivnostima radi na provjeri realizacije ugovora o koncesiji. Posebna pažnja, posvećena je konstatovanju stvarnog i činjeničnog stanja, otklanjanju nedostataka uočenih tokom prethodnih provjera, evidentiranju novonastalih problema, te iznalaženju načina za njihovo rješavanje. Provjerom realizacije koncesionih ugovora, Komisija se trudi da sagleda cjelokupan rad koncesionih preduzeća, dok sačinjeni zapisnici, praktično predstavljaju kontinuitet rada provjera realizacije dodjeljenih koncesija.